Dž. Pol Geti (Jean Paul Getty) rođen je 1892. godine i u drugoj plovini dvadesetog vijeka bio je najbogatiji čovjek na planeti. Osnovao je Getty Oil Company 1942. godine a u vrijeme smrti 1976. godine njegovo bogatstvo procijenjeno je na više od 6 milijardi dolara. Naftni tajkun je rođen u bogatoj porodici i on je uspio da to već poveliko bogatstvo još uveća. Uprkos tome, ostao je upamćen po svojoj štedljivosti.
Polovi roditelji su vjerovali da je Bog ljudima dao bogatstvo, ali sa amanetom da ga pažljivo slijede. Sinove su, stoga odgajali kao štedljive i na veoma strog način.
Prvo dijete im je umrlo, pa su zabranili da Džej razgovara sa vršnjacima, jer je njegova majka smatrala da se tako neće zaraziti sa bolesti od koje je umro njegov stariji brat. Istog momenta su se trudili da ga vole manje, kako ne bi previše patili ako i on umre.
Uprkos vaspitanju svojih roditelja, Pol nije postao krotak, a ni religiozan. Već je umjesto toga krenuo lošijim putem. To ga je mnogo koštalo, ali bukvalno. Otac mu je dao ponižavajući nizak džeparac, sa napomenom da će svojoj ženi prepisati imetak, a ne sinu.
Kada je Pol Geti diplomirao na Oksfordu, odlučio je da se pridruži porodičnom poslu. Otac mu je davao platu od 100 dolara mjesečno. Geti je zaradio prvi milion kada je imao 23 godine. Moglo bi se desiti i ranije da mu je otac pozajmio traženi novac.
Majka je takođe odbila da mu pozajmi veću količinu novca. 1966. godine, Ginisova knjiga rekorda nazvala je Pola Getija najbogatijim čovjekom na svijetu, prenosi Forbes.
Njegovo bogatstvo je procijenjeno na 1,2 milijarde dolara.
Ženio se 5 puta i svaka od njegovih žena je bila dovoljno mlada da mu bude kćerka. Iz tih pet brakova, Pol je imao 5 sinova. Jedan od njih je umro tokom operacije kada je imao samo 12 godina. U to vrijeme, Pol je bio u Evropi. Odbio je da se vrati u Ameriku, jer njegov posao nije mogao da čeka. 1973. godine umro je još jedan od njegovih sinova, koga je Pol smatrao svojim nasljednikom. Za to vrijeme, jedan od njegovih mlađih sinova tužio ga je, zahtijevajući veću finansijsku podršku za sebe i braću.
Geti je dobio slučaj, ali je ipak sinovima dao novac, ali ne onoliko koliko su tražili. 1973. godine, kidnapovan je njegov šesnaestogodišnji unuk. Pol je odbio da plati otkupninu od 17 miliona dolara tokom pet mjeseci.
Rekao je: “Imam 15 unučadi, ako sada platim, odmah ću izložiti opasnosti ostale unučiće. Postaće lak plijen otmičarima.”
Kada su otmičari poslali Getiju pramen kose i uho, te smanjili zahtjeve na tri miliona dolara, Geti je pristao da plati ne više od 2,2 miliona dolara, od čega je 800,000 dolara pozajmio sinu (ocu otetog dječaka), na 4 godine bez kamate.
Kada je Džon pozvao dedu da mu zahvali što je platio otkupninu, Pol je dobio da se javi na telefon.
Geti je kupio imanje u Engleskoj od propalog vojvode i živio tamo sam (ako ne računamo tjelohranitelje). U svom dvorcu je imao 34 spavaće sobe, i 14 kupatila. Nikad nije dozvolio nikome od rodbine da ga posjeti.
U svojim kasnijim godinama Geti je imao mnogo aristokratskih ljubavnica koje su živjele sa njim u pomenutom dvorcu. Jedan od njih bila je i Mari Teiser, daleka rođaka posljednjeg ruskog cara. Geti je užiovao u činjenici da pored sebe ima aristokratsku krv i uživao je sa njom.
Dame koje su mu bile ljubavnice, morale su da potpišu ugovor kojim su se odricale bilo koje finansijske pomoći od Getija. Tek nakon toga mogle su da žive u njegovom dvorcu.
Getijeva štedljivost je dosegla vrhunac u kasnijim godinama. Čak je ponovo koristio isti pribor: pažljivo brisao adrese sa koverata pa ih ponovo koristio. Odgovore na pisma je pisao ispod primljenog ili na marginama istog, pa ih je nazad slao, umjesto da koristi novi list papira.
Kako bi uštedio novac za centralno grijanje, Geti je stavio nekoliko električnih grijača u svoju dnevnu sobu.
Kada su njegovi gosti nekoga zvali telefonom iz zamka, morali su da plate za te pozive.
Jednom je Geti poveo grupu prijatelja na izložbu pasa u London. Natjerao ih je da šetaju 10 minuta, sve dok karte nisu postale upola niže nakon 17h. Nije htio da plati punu cijenu.
Američka poreska administracija kaže kako Getijev porez nije iznosio više od 500 dolara godišnje.
Pol Geti nikad u svom životu nije kupio čarape koje su bile skuplje od 1 dolara.
U posljednjem intervjuu, koji je dao nekoliko sedmica prije smrti, na pitanje: Šta još, najbogatiji čovek na svijetu, želi u životu?, rekao je:
“Želio bih da mogu i dalje da radim.”
Kada je Pol Geti umro, njegova porodica, uključujući i sinove i supruge, nije dobila ništa.
Veliki dio njegovog bogatstva pripao je muzeju u Malibuu, zbog čega je postao najbogatiji muzej na svijetu.
Spiker na jedoj televiziji ovako je prenio vijest o smrti Pola Getija:
“Najbogatiji, najusamljeniji i najsebičniji čovjek na svijetu, umro je danas. Tokom 84. godine svog života, nikad nije dao ni cent za dobrotvorne svrhe.”
