Ukoliko propadne aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom, što je sve izglednije, to bi moglo voditi ka „crnom scenariju“ u BiH, odnosno drastičnom rezanju potrošnje, broja zaposlenih i plata.
Iz MMF-a su rekli da nema nove tranše dok federalni i državni parlament ne ispune preostale obaveze, a ministar finansija RS Zoran Tegeltija najavio je jučer mogućnost raskida aranžmana.
Kako saznaje BiznisInfo, ne samo da bi u tom slučaju oba entiteta ostala bez sredstava MMF-a koja su ključna za krpljenje budžeta, već bi mogla ostati i bez sredstava koja su planirana zaduženjem kod komercijalnih banaka.
Naime, Federacija je u budžetu za ovu godinu planirala „zajmove primljene kroz državu“ (MMF) u iznosu od 282 miliona KM i „primitke od domaćeg kratkoročnog zaduživanja“, odnosno zaduženje kod komercijalnih banaka kroz trezorske zapise u iznosu od 360 miliona KM.
Planom pozajmljivanja Republike Srpske planirano je 567 miliona KM ove godine, od čega na “spoljne izvore” (MMF) otpada 205 miliona KM ili 36 posto, dok su domaći izvori (banke) u strukturi zaduživanja zastupljeni sa 362 miliona KM.
Enormni iznosi kredita
Entiteti se, dakle, ove godine namjeravaju zadužiti oko 700 miliona KM kod komercijalnih banaka, emisijom obveznica i trezorskih zapisa.
U slučaju da propadne aranžman sa MMF-om i ta nedostajuća sredstva će pokušati nadoknaditi kod komercijalnih banaka, što znači da bi, u tom slučaju, eniteti ove godine od banaka tražili više od milijardu KM.
Kako saznajemo, u tom slučaju banke će biti veoma oprezne i najvjerovatnije neće biti spremne da otkupljuju trezorske zapise i obveznice, odnosno da daju novac državi.
Kao prvo, udio banaka u javnom dugu već sada je veoma veliki, s obzirom na sva ranija zaduženja.
Osim toga, banke su na oprezu zbog svih sigurnosnih i političkih previranja i nestabilnosti u BiH u posljednje vrijeme. Ukoliko još propadne aranžman s MMF-om, banke će BiH vidjeti kao politički i finansijski nestabilnu državu pa bi mogle odustati od davanja novca, ili ga drastično smanjiti ili, pak, drastično povećati cijene zaduživanja.
To bi ostavilo ogromnu rupu u budžetima koja vjerovatno ne bi mogla biti nadoknađena iz trećih izvora i moralo bi se krenuti u rezanje plata i broja zaposlenih.
Udar na privredu
Inače, sve i da se to ne desi, odnosno da banke ne odustanu od kreditiranja, to ne nosi ništa dobro i ima brojne negativne posljedice.
Između ostalog, kapital banaka se preusmjerava u državni dug čime se banke ostavljaju bez sredstava za kreditiranje privrede, čime se direktno slabi privatni sektor.
Osim toga, zaduženje kod banaka je samo odgađanje propasti jer je rok dospijeća trezorskih zapisa samo šest mjeseci a obveznica nekoliko godina. Naprimjer, ako FBiH danas proda 20 miliona KM trezorskih zapisa, ona taj iznos, s kamatama, već za šest mjeseci mora vratiti bankama.
Sve to govori da će, bez aranžmana MMF-a, koji predstavlja kredit praćen paketom reformi, entititeti prije ili kasnije doživjeti finansijski kolaps, a najvjerovatnije već ove godine. Krediti banaka to ne mogu spriječiti već samo odgoditi.
(D.S.)
