Kompanija PMP Jelšingrad iz Gradiške specijalizovana je za izradu teških varenih konstrukcija koje se koriste u industriji čelika. Snabdjeva željezare i valjaonice čelika širom Zapadne Evrope. Ukupan godišnji promet doseže 18-20 miliona KM a u ovoj godini planiraju rast od 10 posto. Kompanija trenutno ima 190 zaposlenih. Taj broj će rasti jer u ovoj godini u novi proizvodni objekat i opremu ulažu 10 miliona KM. I to je samo prva faza investicije.
Iako kompanija PMP Jelšingrad posluje pozitivno od 2011. priča o njenom uspjehu počinje 5 godina ranije. U trenutku kada je većina od tada 61 zaposlenog radnika bila na čekanju a proizvodni proces potpuno zaustavljen, većinski udio u kompaniji kupila je italijanska grupacija PMP. Grupacija se kupoprodajnim ugovorom obavezala na ulaganja od 4,8 miliona KM u roku od tri godine te ispunjavanje osnovnih uslova koji se odnose na povećanje broja zaposlenih, investicije i povećanje prometa.
Uslove su ispunili za manje od godinu dana. U fabriku je investirano preko 5 miliona KM, a poslije toga i znatno više. Tokom 2006. i 2007. godine novac je uložen u savremenu opremu i mašine, a stručnjaci iz Italije su dovedeni da promijene proizvodni program i obuče mlade radnike.
-Taj prvi period bio je najteži. Pokrenuti proizvodnju, obučiti potrebne kadrove… U kompaniji je postavljena nova organizacija, primljeno je puno novih, mladih radnika, instalirane su nove mašine, da bi fabrika 2007. i 2008. godine počela funkcionisati u smislu da ne pravi gubitke kao ranijih godina. Kriza dolazi 2009. ali smo u međuvremenu ojačali taman toliko da je uspješno prebrodimo. Već od 2011. godine se možemo nazvati uspješnom firmom, jer od te godine naš poslovni rezultat je uvijek pozitivan. Pokriveni su gubici iz prethodnih godina i imamo akumuliranu dobit koju usmjeravamo u daljnje investiranje– opisuje razvoj kompanije od privatizacije do danas generalni direktor PMP Jelšingrad Branislav Banjac.
U međuvremenu, investitor je otkupio i ostale akcije i sada kontroliše 98,8 akcija kompanije.
Narudžbi ima dosta, kupci su zadovoljni, otvara se sve više poslova. Glavni kupci su firme koje prave čeličane i valjaonice čelika i to je donedavno činilo između 40 i 50 posto plasmana, posljednjih godina nešto manje.
Izvoz u Zapadnu Evropu
-Naš najznačajniji kupac je multinacionalna kompanija koja ima proizvodne pogone za sklapanje velikih transportnih mašina u Holandiji. Za njih pravimo 3 velike varene konstrukcije za mašinu koja vrši pretovar kontejnere u lukama. To su transportne mašine na točkovima sa dizalicom i teleskopskim krakom koji nose kontejnere teške i do 50 tona. Isporučujemo im 70 setova godišnje i to je otprilike jedna trećina našeg poslovanja – kaže Banjac.
Preko 90 posto proizvodnje odlazi u Zapadnu Evropu. Pored Holandije, najznačajnija tržišta su Njemačka, Austrija i Italija. U regionu sarađuju sa željezarama u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, a od projekata u BiH među najznačajnijim je izrada mosta za transport rude od rudnika do termoelektrane u Stanarima.
Novi proizvodni pogon
U ovoj godini planiraju povećanje prometa od 10 posto, što namjeravaju postići sa postojećim kapacitetima. A da bi razvijali poslovanje u narednim godinama, na ljeto započinju gradnju novog proizvodnog objekta. Investicija vrijedna 10 miliona KM unaprijediće poslovanje kompanije.
-Novi proizvodni pogon biće gotov do avgusta. Do kraja godine uslijediće instalacija mašina i prenošenje dijela proizvodnje u novu halu. To je prva faza naše investicije, jer radimo projekat za dva puta veću halu koja će biti izgrađena u narednim godinama – kaže Banjac.
U realizaciji investicije očekuju podršku lokalne zajednice. Banjac kaže da ona ni do sada nije izostala.
– Od opštinske administracije očekujemo podršku u smislu što bržeg obezbjeđenja svih potrebnih dozvola. Uvijek dosada smo imali njihovu bezuslovnu podršku, a i kompanija se svojim poslovanjem odužila loklanoj zajednici i cijeloj državi. Sav profit do sada je investiran u Bosnu i Hercegovinu, sve obaveze prema državi redovno su izmirivane, a kao podizvođače angažovali smo brojne domaće kompanija. Naš ukupan godišnji promet iznosi oko 18-20 miliona KM i više od polovine toga ostaje u BiH. Samo na bruto plate godišnje trošimo preko 3 miliona KM. Vlasnik do sada još nijednom nije povukao dividendu – kaže Banjac.
Tajna uspjeha
A kako je Jelšingrad od kompanije na rubu propasti postao dobavljač za svjetske gigante kada je u pitanju industrija čelika? Banjac kaže da su za ovako uspješnu italijansku investiciju u Gradišci bile ključne dvije stvari.
Prvo, kompanija u Gradišci dosta je nezavisna od grupacije. Dok je prodajna služba centralizovana zbog lakšeg ugovaranja poslova, proizvodnja i nabava u potpunosti su samostalne. U samoj kompaniji nema nijednog zaposlenog Italijana.
– Još dok smo bili daleko od firme koja je konkurentna na tržištu, vlasnik je odlučio da će imati nezavisnu kompaniju, a ne samo proizvodni pogon kojem će se sve diktirati. Mi naravno imamo podršku grupacije kada su u pitanju novi projekti i PMP brend nam otvara vrata, ali sve isporučujemo direktno, a tehnološki i proizvodnjom smo nezavisni od vezanih firmi. Sami smo odgovorni za svoje rezultate, ali i za eventualne neuspjehe, kojih do sada srećom nije bilo – pojašnjava Banjac.
Svaki proizvod nova priča
Druga stvar koja PMP Jelšingrad izdvaja jeste činjenica da kompanija nema serijsku proizvodnju. Umjesto toga, razvili su sistem upravljanja projektima izrade specifičnih proizvoda. Sa stanovišta tehnologije i proizvodnje takav pristup je dosta zahtjevniji, ali sa druge strane takvi proizvodi su skuplji. Upravo u razvoju i izradi kompleksnijih elemenata kompanija i vidi svoju budućnost.
-Nastojimo u Gradišku prenijeti što više proizvoda koji se trenutno rade u Italiji i raditi što više na montaži kompletnih postrojenja, a ne samo na proizvodnji pojedinačnih dijelova. Cilj nam je da imamo proizvod sa što većim stepenom finalizacije. Zato i ne radimo serijske proizvode ili ako radimo nastojimo da to budu zahtjevniji i kompleksniji proizvodi, gdje je konkurencija manja. Mi u Gradišci razvijamo kompaniju koja ima konkurenciju na Zapadu, a ne na Istoku – zaključuje Banjac.