U utorak će u Sarajevu biti predstavljena knjiga “Rana: Sarajevo, život nakon rata” (La blessure: Sarajevo, la vie après la guerre) francuskog novinara i reportera Hervea Ghesquièrea.
Predstavljanju knjige koje organizuje Francuski institut u Bosni i Hercegovini prisustvovaće i autor koji je kao reporter izvještavao sa mnogih konfliktnih područja; iz bivše Jugoslavije, Kambodže, Sjeverne Irske, Iraka, Afganistana a u njegovoj biografiji stoji kako je najviše izvještavao iz Hrvatske, Bosne i Ruande.
Ghesquière je u Sarajevu prvi put boravio 1992. godine a nakon rata nekoliko se puta vraćao u našu zemlju i izvještavao o ratu i svemu što se u BiH dešavalo od 1992. do 1996. godine. U decembru 2009. godine Ghesquière je u Afganistanu zarobljen i kao talac talibana proveo je skoro pune dvije godine. O tom je iskustvu napisao knjigu “547 dana”.
Prije nekoliko mjeseci Ghesquière je o knjizi “Rana: Sarajevo, život nakon rata” govorio na jednoj francuskoj televizijskoj stanici a mi smo za naše čitatelje preveli najzanimljivije dijelove tog gostovanja.
“Želio sam govoriti o Bosni kakva je danas jer rat nije završen. To je neka vrsta hladnog rata. Stalna tenzija u zemlji. To datira još od Dejtonskog sporazuma, potpisanog pod pokroviteljstvom Evrope i Amerike. Često imam tu sliku u glavi. Bosna je u to vrijeme bila veliki ranjenik. 1995. moralo se nekako zaustaviti to krvarenje i to protjerivanje ljudi: u to doba samo je u Njemačkoj bilo 450 000 ljudi iz Bosne, u Francuskoj 10 000… Samo što Bosnom još uvijek upravlja Dejtonski sporazum. Jeste li ikad vidjeli ranjenika koji dvadeset godina nosi ono čime ste mu stegnuli krvnu žilu kako biste zaustavili krvarenje? To nije moguće. Ova zemlja je i dalje ranjenik”, rekao je Ghesquière objašnjavajući zbog čega je osjetio potrebu napisati knjigu koja će u utorak biti predstavljena i našoj publici.
“Bosna je slomljena zemlja koja je još uvijek u ratu koji je završio prije dvadeset godina. Bosna je kancer usred Evrope. A Brisel ima drugih stvari kojima se treba baviti – ekonomska kriza, talasi migranata, nacionalizam koji je pomalo prisutan svuda (vidjeli ste šta se dešava u Austriji, u Mađarskoj, u Poljskoj…). Pakao Bosne, nacionalisti su o tome sanjali. Pakao, to je nacionalizam. Idite u Bosnu i vidjećete tamo šta je to što vam obećavaju različiti nacionalisti po Evropi”, rekao je on.
Ghesquière je govorio i o Srebrenici koju je kao reporter više puta posjetio: “To je mrlja na Bosni. Mi smo to dopustili. Mi, Francuska, Amerika, Engleska… Osam hiljada ljudi ubijenih za osam dana… Hiljadu ljudi dnevno…”
Govoreći o tome kako Sarajevo izgleda danas, Ghesquière je rekao: “Sarajevo je danas grad pun svjetlosti koji zaboravlja svoju nesreću. Ovaj grad je bio multikulturalan no s tim je gotovo. Danas u Sarajevu živi 90 % Muslimana, Bošnjaka. Naravno, drugi, Hrvati i Srbi, mogu živjeti bolje ili lošije, no ima pritisaka na njih. Komplikovano je imati neku odgovornu poziciju ako ste Srbin ili Hrvat”, a osvrnuo se pomalo i na situaciju u cijeloj zemlji: “Tri predsjednika, 200 ministara, ludnica…A korupcija je na svim nivoima, U Sarajevu se sve kupuje. Posao, liječenje… Na primjer, i ako želite biti čistačica morate u banci pozajmiti novac kako biste platili nekome ko će vam dati posao. ”
“Pitam se šta se krije u duši ovih bivših srpskih boraca. Jesu li svjedočili ratnim zločinima? Jesu li učestvovali u etničkom čišćenju? Razmišljam o načinu poricanja i prevazilaženja prošlosti. Utvrđeno je da su počinjena velika zvjerstva i masakri. Nakon više od dvadeset godina, u najboljem slučaju – šutnja, u najgorem – laž. Spremam se da pođem kada S. progovara: “Novi rat je moguć. Balkan je bude baruta, a ovdašnji Muslimani se osjećaju većim Turcima od samih Turaka. ” Razmišljam o toj zlokobnoj rečenici i zamišljam kako ovaj ratni veteran zajedno sa svojim saborcima iz dana u dan ponavlja ratne priče u ljepljivom uredu njihovog udruženja. Budućnost se ne čini blistavom.”
B. Š.