Naučnici su zabrinuti zbog mogućnosti izgradnje novih brana duž velikih rijeka poput Amazone, Konga i sliva Mekonga, a slične brige pojavljuju se i na Balkanu na kojemu postoje planovi za izgradnju brojnih malih hidroelektrana za koje istraživanja pokazuju da će proizvoditi manje energije od većih brana.
Još prije tri godine, Finci su odlučili srušiti tri brane na rijeci Hiitolanjoki koja je u prošlosti bila ključna migracijska ruta za ugrožene slatkovodne losose iz ruskog jezera Ladoga u Finsku.
Izgradnjom brana za opskrbu hidroelektričnom energijom, između 1911. i 1925. godine, lososima i potočnim pastrvama prepriječen je put do njihovih mrijestilišta zbog čega su ostali zarobljeni na finskoj strani rijeke.
Najvišu branu Ritakoski, srušili su u decembru prošle godine što je ribama omogućilo nesmetan pristup gornjim pritokama.
Nakon što su 2021. godine srušili prvu branu, Finci su zapazili pet gnijezda za mriješćenje lososa, a preklani ujesen, mladi lososi na tom su području dosegnuli rekordan broj, objavio je BBC.
Stručnjaci su zaključili da je proizvodnja električne energije postala neisplativa za vlasnike elektrana kada se u obzir uzmu troškovi koji, između ostalog, uključuju i održavanje ribljih staza koje lososima i potočnim pastrvama pomažu obići brane kako bi stigli do mrijestilišta, kazala je izvršna direktorica Zaklade Južne Karelije za rekreacijska područja Hanna Ollikainen, prenosi Poslovni.hr.
Iza svega pomno planiranje
Rušenje triju brana na Hiitolanjoki rezultat je desetljeća pomno planiranog inženjerskog rada koji je u obzir uzeo ekološki i ekonomski kontekst rijeke. Buldožeri su postupno iskopavali betonske zidove, puštajući vodu da polako izvire.
U nekim slučajevima, brane nije moguće ukloniti pa stoga budu opremljene ribljim stazama. No, iako su one korisne za neke ribe, mnoge vrste od njih nemaju koristi, a ne pomažu ni protoku sedimenta.
Uklanjanje brana na Hiitolanjoki nije zaseban slučaj jer se mnogim evropskim branama bliži kraj radnog vijeka, a troškovi njihovog održavanja su previsoki. Također, mnoge brane u SAD-u trebaju ponovno dobiti licence za rad, što je u javnosti izazvalo raspravu služe li i dalje svrsi (prosječna starost 92 hiljade brana u SAD-u iznosi 62 godine).
Rijeke u visoko industrijaliziranim područjima, poput Evrope i SAD-a, stoljećima su bile modificirane izgradnjom riječnih prijelaza, crpilišta, brana, kanala, vodenica i hidroelektrana. Naučnici procjenjuju da samo nešto više od trećine (37 posto) svjetskih rijeka dužih od hiljadu kilometara i dalje teče neometeno cijelom svojom dužinom.
Uz to što mijenjaju fizikalne karakteristike rijeke, brane utječu i na bioraznolikost u njima jer sprječavaju protok hranjivih tvari i sedimenata što negativno utječe na ribarsku djelatnost. Prema prošlogodišnjem Crvenom popisu ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), u opasnosti od izumiranja je više od tri hiljade vrsta slatkovodnih riba u svijetu, od čega 45 posto njih zbog negativnog utjecaja brana i crpljenja vode na njihova prirodna staništa.
U rušenju prednjače Španci
Prema podacima Dam Removal Europea, evropskog pokreta za uklanjanje brana, oko 150 hiljada vodenih prepreka u Evropi je zastarjelo što znači da ih treba češće održavati, da su izloženije opasnosti od urušavanja te da ih ekstremni vremenski događaji, poput obilnih padavina, mogu dodatno izložiti riziku od prelijevanja. Dam Removal Europe dosad je srušio više od 6200 brana, od Austrije i Belgije do Škotske i Walesa, pretprošle godine njih 325, to jest, 36 posto više nego 2021. godine.
Međutim, štetan učinak brana na ekosustave ne poriče njihovu prednost u opskrbi hidroenergijom.
– Niko ne predlaže dizanje u zrak ili uklanjanje brana koje su u upotrebi. Ciljamo na one koje su zastarjele, od kojih društvo više nema koristi, koje su zamuljene i opasne za protok rijeka – pojasnio je Carlos Garcia de Leaniz, profesor s Odjela za bioznanosti na Univerzitetu Swansea i koordinator Ambera, prvog atlasa evropskih riječnih barijera.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, najmanje 1,2 miliona prepreka blokira tokove rijeka u 36 evropskih zemalja, od čega je 68 posto takvih objekata niže od dva metra.
– Čak i barijere od 20 centimetara mogu utjecati na ili odgoditi kretanje pojedinih organizama – rekao je Garcia de Leaniz.
Španija prednjači u rastavljanju brana u Evropi (133 uklonila ih je 2022. godine), a slijede je Švedska i Francuska. Zakon o obnovi prirode koji je Evropski parlament donio u veljači državama članicama do 2030. godine nalaže ukloniti barijere koje je napravio čovjek i time barem 25 hiljada kilometara rijeka učiniti slobodno tekućima.
Pojava novih bojazni
Premda u Evropi i SAD-u postoji svijest o obnovi riječne povezanosti, naučnici su zabrinuti zbog mogućnosti izgradnje novih brana duž velikih rijeka poput Amazone, Konga i sliva Mekonga, a slične brige pojavljuju se i na Balkanu na kojemu postoje planovi za izgradnju brojnih malih hidroelektrana za koje istraživanja pokazuju da će proizvoditi manje energije od većih brana.
Uklanjanje brana u Evropi neće imati smisla ako se male, minimalno učinkovite brane hidroelektrana grade drugdje u svijetu, smatra Garcia de Leaniz.
– Moramo sagledati širu sliku: [male brane] neće proizvesti puno električne energije, a i dalje će uzrokovati veliku štetu. Trebali bismo se riješiti brana koje su zastarjele: ne radi se o uklanjanju svih, već onih koje uzrokuju više štete nego koristi – zaključio je..
