U bogatim kvartovima sve je više prozora bez zastora, koji otkrivaju luksuzne interijere domova. Iako su zavjese nekad bile znak privatnosti, danas se nepokriveni prozori sve više povezuju s bogatstvom i statusom.
Otkriveni prozori tiho su postali obilježje luksuznih domova širom Amerike. The New York Times nedavno je pisao o “obveznim prozorima bez zastora” u Brooklyn Heightsu, elitnom dijelu New Yorka, dok je The Root primijetio da je to osobito uobičajeno među bogatim mladim bijelcima u urbanim područjima.
Na TikToku su mnogi zbunjeni ovim trendom, a ponekad su čak u iskušenju da zavire unutra. Iako je ova pojava najvidljivija u gradovima, veza između bogatstva i nepokrivenih prozora prisutna je u cijeloj Americi.
Većina ljudi i dalje navlači zavjese, no prema velikom istraživanju iz 2013. godine za američko ministarstvo energetike, oni koji zarađuju više od 150.000 dolara godišnje gotovo su dvostruko skloniji ostaviti prozore nepokrivenima od onih s prihodima između 20.000 i 29.000 dolara. Trend je jasan: odluka o tome hoće li se zastore navući ili ne djelomično je određena klasom, prenosi Index.hr.
Prednosti nepokrivenih prozora
Ostavljanje prozora nepokrivenima ima brojne prednosti, bez obzira na društveni status. Omogućuju prirodno svjetlo, poboljšavaju dobrobit i pružaju pogled na vanjski svijet. No postoji i druga strana – oni unutar kuće izloženi su pogledu prolaznika, a ljeti prozori bez zastora propuštaju toplinu. Za mnoge, briga o privatnosti i troškovima nadilazi estetske i psihološke koristi.
No, kod najbogatijih, omjer koristi i rizika je drugačiji – veće kuće omogućuju lakši pristup prirodnom svjetlu bez ugrožavanja privatnosti, a finansijska briga o troškovima grijanja i hlađenja gotovo ne postoji. Tako su nepokriveni prozori postupno postali statusni simbol.
Nekada su prozori bez zastora bili “simbol siromaštva”
No nekada prozori bez zastora nisu imali ovakvu privlačnost. Kada su u kasnom 18. stoljeću u Evropi postali uobičajeni prozirni stakleni prozori, izazvali su strah od znatiželjnih susjeda i prekomjerne svjetlosti. Oscar Wilde se 1884. žalio da su “moderni prozori preveliki i presvijetli”.
Zavjese su se tada prirodno nametnule kao rješenje, objašnjava Daniel Jütte, profesor na NYU-u i autor knjige Transparency: The Material History of an Idea, u kojoj istražuje historiju prozora.
Prema riječima njemačkog arhitekta Richarda Lucaea iz 19. stoljeća, zavjese su stvarale osjećaj “izoliranosti od vanjskog svijeta.” Kuće bez zastora bile su smatrane “simbolom siromaštva”, kako stoji u njemačkom priručniku iz 1880-ih.
Ostavljanje prozora nepokrivenima bilo je rizično
Sredinom 20. stoljeća u Americi, zavjese i rolete postale su svojevrsno bojno polje između gradova i predgrađa. Tada su veliki prozori postali zaštitni znak američkih porodičnih kuća u predgrađima. Kako su omogućavali neometan pogled na prirodu i unosili obilje sunčeve svjetlosti, smatralo se da pozitivno utječu na zdravlje, objašnjava Andrea Vesentini, autor knjige Indoor America: The Interior Landscape of Postwar Suburbia.
Prema njegovim riječima, tako svijetli dnevni boravci bili su “nemogući u gradovima”, gdje su visoke i guste zgrade blokirale sunce. Osim toga, ostavljanje prozora nepokrivenima u urbanim područjima smatralo se rizičnim.
– Navucite zavjese kada napuštate kuću kako ne biste mamili lopove – upozoravao je jedan američki list 1985. godine.
Dok su gradski stanovnici imali potrebu zatvarati svoje prozore, vlasnici kuća u predgrađu ostavljali su ih širom otvorene, šaljući poruku da se nemaju čega bojati.
Trend se proširio 1990-ih
Ipak, trend nepokrivenih prozora postupno se proširio i na gradove – barem u bogatijim četvrtima. Već 2000. godine The New York Times pisao je o tome kako su prozirne zavjese ili potpuno gole prozorske površine postale popularne na Manhattanu.
Prema riječima dizajnera interijera Thomasa Jaynea, koji sarađuje s imućnim klijentima u New Yorku i New Orleansu, trend je započeo 1990-ih, kada su ljudi počeli preferirati jednostavne zavjese.
– A onda, u posljednjem desetljeću ili dva, sve je više onih koji kažu da uopće ne žele zavjese – kaže Jayne.
Ovo može zvučati neobično, budući da ljudi u gusto naseljenim četvrtima obično žele veću privatnost, ističe Kevin Van Den Wymelenberg, profesor arhitekture na Sveučilištu Nebraska-Lincoln, koji proučava prirodnu svjetlost u zgradama. No bogati stanovnici gradova imaju više prostora i više prozora. “Oni imaju izbor”, kaže Van Den Wymelenberg.
Diskretan simbol privilegija
Iako dopuštanje pogleda u vlastiti dom može djelovati kao znak ranjivosti, ono je zapravo pokazatelj sigurnosti. Primjerice, u Nizozemskoj je rijetkost da ljudi pokrivaju prozore noću – ostavljanje zavjesa otvorenima čin je povjerenja u zajednicu. Slično tome, u ruralnim dijelovima Danske spuštene rolete često izazivaju sumnju, naročito kada ih drže doseljenici.
U Americi nepokriveni prozori možda nisu toliko znak zajedničkog povjerenja koliko lične sigurnosti. Bogatiji vlasnici domova, koji si mogu priuštiti najsuvremenije sigurnosne sisteme, ne osjećaju potrebu za zastorima. Tako su prozori bez zavjesa postali jedan od najdiskretnijih simbola privilegija.
