Vjerski turizam u Međugorju, pokrenut nakon navodnog ukazanja Gospe 1981. godine donio je promet od više od jedanaest milijardi eura, a samo tom hercegovačkom gradiću donio je zaradu koja se približava iznosu od tri milijarde eura, dok je mjesna crkva od hodočasnika utržila 290 miliona eura, piše mostarski “Dnevni list”.
Do ovih je podataka došao 75-godišnji Vencel Čuljak koji je nedavno na Fakultetu za društvene znanosti u Međugorju obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma”.
Za potrebe disertacije Čuljak, koji živi i radi u Osijeku, proveo je istraživanje došavši do podataka o tome koliko je vjerski turizam zapravo unosna djelatnost i u slučaju Međugorja ne trpi zbog prijepora o tome treba li ono i službeno biti priznato kao marijansko svetište.
Prema prikupljenim podacima, od 1981. pa do kraja 2013. godine Međugorje je posjetilo 28 miliona hodočasnika i turista od čega su 21 milion bili stranci. Svake godine Međugorje ostvari 90 miliona eura ukupnog prihoda i 1,9 miliona noćenja, prenosi Dnevno.hr.
Prema toj kalkulaciji, ukupni prihod Međugorju za proteklih nešto više od tri desetljeća iznosio je 2,85 milijardi eura, a smještajni su kapaciteti zabilježili 65 miliona ostvarenih noćenja. Dobro su zaradili su i oni koji prevoze turiste do Međugorja, jer je procijenjeno kako su oni za putne troškove izdvojili čak 8,5 milijardi eura.
Crkva u Međugorju za 32 godine ostvarila je ukupni prihod i to bez donacija u iznosu od 290 miliona eura.
Čuljkova doktorska disertacija donosi procjenu kako prosječan turist-hodočasnik dnevno u Međugorju potroši 43 eura, no Bosna i Hercegovina od toga nije imala posebne koristi. Čak 68 posto prometa u Međugorju, zaključci su analize, završilo je u džepovima neregistriranih pružatelja ugostiteljskih usluga.
Navedena je i procjena kako Međugorje, koje broji 4.600 stanovnika, trenutno raspolaže s 18.500 kreveta. Pretpostavlja se da je u ovom gradiću radno angažirano oko 1.500 osoba, no njih gotovo 60 posto radi “na crno”, odnosno bez prijave na penziono i zdravstveno osiguranje.
Da je Međugorje carstvo “sive ekonomije” govori i podatak kako bi se samo na temelju boravišne takse moglo godišnje utržiti i 600 hiljada eura, a službeno se zaradi tek 73 hiljade konvertibilnih maraka.
Pravna država u Međugorju je zakazala i na urbanističkom planu, pa je ondje čak 57 posto novoizgrađenih objekata namijenjenih turizmu podignuto bez potrebnih dozvola i saglasnosti, navedeno je u istraživanju.
Čuljak je analizirajući prikupljene informacije sugerirao kako je u Međugorju zapravo na djelu privredni kaos, koji široko otvara vrata kriminalu i korupciji, jer je stanje izmaknulo kontroli općinskih i tijela vlasti na kantonalnom odnosno entitetskom nivou.
No, Ivo Jerkić, bivši načelnik općine Čitluk u čijem je sastavu i Međugorje, tvrdi drugačije. Jerkić je potvrdio kako problema u Međugorju ima, no ističe da je to nasljeđe iz prošlih vremena te da su općinske vlasti u Međugorju za njegova mandata poduzele brojne korake kako bi se nepravilnosti otklonile.
– Zadnje tri godine izdali smo više od 330 rješenja za rad, a u istom razdoblju u Čitluku su evidentirana 982 nova radna mjesta od kojih je najveći broj bio legalizacija rada na crno – kaže Jerkić.
Jerkić je objasnio kako će donošenjem novih regulacijskih planova svi koji se uklapaju u njih moći legalizirati svoje objekte te potvrdio kako je naplata boravišne pristojbe slaba, no istovremeno je istaknuo kako općina Čitluk od toga ionako nema koristi jer je to prihod namijenjen kantonu i Federaciji BiH.
