Rastući geopolitički rizici i poremećaji u opskrbnom lancu sve više potiču evropske kupce da se okrenu domaćim proizvođačima.
Dugotrajni sukobi u blizini Sueskog kanala i Hormuškog moreuza stvaraju neizvjesnosti koje mogu dovesti do pomaka potražnje prema Evropi. Ovo predstavlja priliku za evropsku industriju da ojača svoju ulogu u globalnim lancima opskrbe.
Kupci u Evropi mogli bi se više okrenuti domaćim proizvođačima ako žele smanjiti rizike koji mogu proizaći iz potencijalnih poremećaja u globalnim opskrbnim lancima. To bi moglo koristiti firmama u mnogim sektorima, od lokalnog transporta i logistike (Deutsche Post DHL) do prehrambenog sektora i također nekih dijelova industrijske proizvodnje.
Osim toga, možemo očekivati pozitivne okolnosti za evropsku i globalnu privedu zbog povećane kineske potražnje koju će potaknuti nova fiskalna i monetarna politika azijskog diva.
Moglo bi se nagađati da je prošlosedmični skok cijena željezne rude i čelične armature, povezan s poboljšanjem uvjeta u kineskom sektoru nekretnina, signalizirao početak pozitivnog trenda za evropske industrijske firme, piše portal Ilirika, prenosi SEEbiz.
Primjerice, Cinkarna Celje, koja proizvodi titanijev dioksid (TiO2), mogla bi profitirati od veće globalne potražnje za tim materijalom. Kineska vlada donekle je ublažila ograničenja za kupovinu nekretnina u ključnim gradovima poput Šangaja, Guangzhoua i Shenzhena te je najavila fiskalne i monetarne poticaje poput nižih kamatnih stopa i potpore za refinansiranje hipoteka.
Ovi potezi mogli bi potaknuti rast u kineskom građevinskom sektoru, jačajući globalnu potražnju za građevinskim materijalima kao što je titanijev dioksid, koji se također koristi kao pigment i zaštitni premaz u građevinskoj industriji. Uz moguću veću potražnju iz Kine, Evropska komisija postupno uvodi zaštitne mjere u pojedinim dijelovima globalne trgovine te dodatno štiti europske proizvođače uvođenjem uvoznih carina na kineski titanijev dioksid, koje sada iznose između 14,4 i 39,7 posto barem do kraja 2014. godine. godine.
Geopolitičke napetosti s Bliskog istoka mogle bi potaknuti evropske kupce da preferiraju domaće proizvođače i u drugim industrijama, s čime bi ovi mogli više ili manje prenijeti potencijalna povećanja troškova na kupce. Na primjer, poljoprivredno-prehrambena industrija mogla bi imati koristi od igrača kao što su Danone i Nestlé, koji bi mogli iskoristiti veću potražnju za europskim proizvodima.
Također, tehnološke i proizvodne tvrtke kao što su Siemens, Bosch i Volkswagen mogle bi profitirati od povećane potražnje za lokalno proizvedenim komponentama.