Britanka Helen Rasel je nakon prvih nedjelju dana života u Danskoj bila ubijeđena da je njen suprug dobio otkaz – svaki dan je s posla dolazio oko pola 3!
Kad je shvatila da je u ovoj zemlji normalno da ljudi rade manji broj sati, ali zato da to vrijeme utroše efikasnije, riješila je da napiše tekst o tome jer, kao kaže, svaka zemlja svijeta od Danske može da nauči tri važne lekcije.
Prema njenim riječima, za sve su “kriva” tri pravila koja se poštuju u ovoj zemlji.
Imaju povjerenja u radnike
Činjenica je da se Danci ponose kraćim radnim vremenom i obaveznom pauzom za ručak u toku radnog dana. Pored toga, po njihovom zakonu svaki radnik ima minimum pet nedjelja odmora u toku godine, što se pokazalo kao jako korisna taktika za motivaciju i podsticanje radnika. Jer, ono što su u Danskoj naučili jeste da je odmoran i svjež radnik jedini dobar radnik. Sve ostalo je mučenje.
Ali, nije poenta u tome da su Danski poslodavci divni ljudi koji se više brinu za dobrobit svojih radnika nego za profit kompanije – nasuprot! Oni su izgradili sistem u kom radnik ima skraćeno radno vrijeme, ali je zato mnogo efikasniji tokom samog rada. Zbog toga se poslodavac osjeća uvjereno da će taj čovjek koji je došao na posao zapravo da radi svoj posao, a ne da samo sjedi za računarom i čeka kad će sat da otkuca pet, pa da ode kući.
Pored toga, u Danskoj uopšte nije rijedak slučaj da sami možete da birate kad će da vam počne, a kad da se završi radno vrijeme, jer poslodavca to mnogo ne brine (osim kad su u pitanju neka radna mjesta za koja je radno vrijeme bitno). Njima je važno da posao bude obavljen i da bude obavljen valjano. Kad ćete ga obaviti – to je na vama.
Ljudi se podstiču da cijene svoju porodicu
Helen kaže da je u Velikoj Britaniji maltene sramota da neko vidi da imate porodičnu obavezu u digitalnom kalendaru na poslu – to poslodavcu daje do znanja da niste dovoljno posvećeni poslu. Danci imaju totalno obrnut pristup tome. Kod njih se ljudi podstiču da porodicu stavljaju na prvo mjesto! Ali, to ne rade samo pojedinci, već se to radi na nivou čitave države.
Tako Danci za onaj novac koji daju na djecu ne plaćaju porez, država obezbjeđuje savršeno uređene domove za starije ljude koji ne mogu da žive sami, a njihov obrazovni sistem je tako formulisan da se ne bazira na besmislenim testovima, već na učenju zbog kog djeca dolaze srećna iz škole. Imaju puno praktičnih predavanja i uče predmete kroz zabavu.
Zbog toga što roditelji provode manje vremena na poslu, više vremena posvećuju svojoj djeci, pa je jesno zašto njihovi klinci odrastaju u tako srećne ljude.
Oni zapravo koriste slobodne dane
U Danskoj je jasno – ako imaš pet nedjelja odmora, iskoristićeš svih pet nedjelja bez osjećaja stida ili straha da ćeš se vratiti i dočekati novog “kolegu” na svojoj stolici. Za ovo takođe mogu da se zahvale tom ispravnom stavu da je odmoran i srećan radnik najbolji, ali i najzdraviji radnik. Možda upravo zato Danci daju znatno manje novca na ljekare nego ostale nacije širom svijeta?
Dakle, rade manje ali intenzivnije, provode vrijeme sa porodicom i odmaraju – eto, to su ta tri pravila Danaca za dobar balans u životu.
Iako zvuči kao sasvim normalna stvar, činjenica je da mnogi narodi jednostavno nemaju taj luksuz.
Noizz.rs
