Pandemija koronavirusa (COVID-19) pustoši ekonomiju Bosne i Hercegovine (BiH), uzrokujući veliku štetu firmama i tržištu rada.
Dok se prihodi i mogućnosti za zapošljavanje smanjuju, nedostatak podataka onemogućava procjenu povećanja siromaštva i smanjuje mogućnosti za identifikaciju najugroženijih domaćinstava i donošenje efektivnih politika kao odgovor na očekivano povećanje siromaštva.
Objavljeno je to na web-stranici Svjetske banke u tekstu čiji su autori ekonomisti te banke Leonardo Lucchetti i Jamele Rigolini.
– Početkom godine, prije izbijanja pandemije, ekonomski izgledi su bili pozitivni. Međutim, pandemija je preokrenula taj trend, pa se sada zemlja suočava s najvećom recesijom nakon svjetske finansijske krize. Kao posljedica, broj zaposlenih osoba se do jula 2020. smanjio za oko 3 procenta u odnosu na isti period 2019., a broj građana prijavljenih kao nezaposleni se povećao za više od 19.000. U nedostatku ažurnih podataka o siromaštvu (posljednji datiraju iz 2015.), proveli smo simulacionu analizu da bismo predvidjeli uticaj pandemije na siromaštvo, tj. na ljude koji žive s manje od 5,50 $ na dan. Rezultati pokazuju da bi preko 85.000 ljudi moglo osiromašiti kad ne bi bilo vladinih mjera u BiH, a da mnogi od onih koji bi vjerovatno zapali u siromaštvo, prije pandemije nisu bili obuhvaćenih programima socijalne zaštite – citat je iz teksta, prenosi Tuzlanski.ba.
Preliminarni rezultati nedavne online ankete, provedene putem agencije za istraživanje tržišta, takođe daju neke dokaze o neproporcionalno većem negativnom efektu pandemije na ugrožene grupe. Anketa je provedena od 5. do 19. juna, a anketirano je 2.009 odraslih ispitanika.
Približno 45 procenata anketiranih je živjelo u domaćinstvu gdje je neko ostao bez posla ili mu je smanjeno radno vrijeme ili je poslan na neplaćeno odsustvo. Sličan udio ispitanika se suočio sa smanjenjem prihoda domaćinstva. Ti uticaji variraju između različitih socioekonomskih grupa, pri čemu oni u nepovoljnijem položaju, manje obrazovani i žene, spadaju među najteže pogođene. Percepcije budućnosti su takođe pesimistične, pri čemu približno trećina ispitanika navodi da sljedećeg mjeseca neće moći spojiti kraj s krajem, navode također autori teksta.
Oba entiteta u BiH su uvela mjere politike za zaštitu firmi i domaćinstava, kao što su subvencioniranje minimalne plate i doprinosa za socijalno osiguranje u firmama pogođenim COVID-19 krizom. Te su mjere donekle ublažile uticaj početnog šoka; međutim, s obzirom na to da se ne prikupljaju podaci o kretanju prihoda i potrošnje, sveukupan efekt tih mjera na ublažavanje siromaštva nije poznat.
– Iako su izuzetno informativne, online ankete koje smo proveli se teško mogu smatrati zamjenom za službene procjene siromaštva s obzirom na to da su ankete vjerovatno pristrasne i nisu reprezentativne za kompletno stanovništvo zemlje. Iako bi bilo teško provesti terensko istraživanje tokom pandemije, raspoloživost novijih podataka o siromaštvu od onih iz 2015. bi povećala tačnost naših simulacija – naveli su ekonomisti Leonardo Lucchetti i Jamele Rigolini.
Nedostatak službenih podataka o siromaštvu nakon 2015. može uticati na sposobnost zemlje da donosi efektivne politike i izvrši procjenu uticaja svojih socijalnih programa. Da bi bile efektivne, političke diskusije i odluke o politici moraju biti zasnovane na čvrstim, široko prihvaćenim podacima i objektivnim činjenicama. Bez podataka, odluke ljudi i kreatora politika se vode njihovim vjerovanjima, a ne činjenicama, što utiče na sposobnost zemlje da donosi efektivne politike i u konačnici, njenu sposobnost da ostvaruje rast i prosperitet.
Omogućavanje dostupnosti anketa širem auditoriju takođe omogućava da više ljudi sagleda probleme s različitih aspekata i predloži kreativna i inovativna rješenja za složene izazove politike.
– Ova je kriza pokazala potrebu da vlasti u BiH poduzmu odlučne radnje u pravcu usvajanja politika transparentnosti podataka, uz redovno provođenje terenskih istraživanja za praćenje pulsa zemlje i pravovremeno objavljivanje informacija. Samo tako će biti moguća proaktivna identifikacija problema koji najviše utiču na stanovništvo, donošenje politika i provođenje aktivnosti koje su prilagođene konkretnim problemima koji trebaju biti riješeni, kao i verifikacija da su te aktivnosti ostvarile očekivane rezultate. U nedostatku pouzdanih i pravovremenih podataka, mi idemo naslijepo kroz ovu oluju i bićemo sve manje sposobni da izbjegnemo nadolazeće – citat je iz teksta.
