Zapadni Balkan je sve bliži formiranju zajedničkog regionalnog tržišta. DW istražuje: šta će se u ekonomskom smislu promijeniti mini-Šengenom u odnosu na postojeću saradnju kroz CEFTA?
Za sada još samo Crna Gora nije podržala akcioni plan o zajedničkom regionalnom tržištu zemalja Zapadnog Balkana – sve ostale zemlje jesu: Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Albanija i Bosna i Hercegovina. Riječ je o akcionom planu za period 2021-2024, kojim se za ovaj region planira uvođenje četiri slobode na kojima počiva Evropska unija: sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.
Zemlje regiona, uz dodatak Moldavije, tokom duže od decenije već sarađuju na ekonomskom planu kroz CEFTA sporazum (Central European Free Trade Agreement). Kroz ovaj sporazum Srbija već godinama ostvaruje visok spoljnotrgovinski suficit: Prema zvaničnim podacima, samo tokom 2019. Srbija je u zemlje CEFTA izvezla robu u vrijednosti od 3,06 milijardi eura, a uvezla za 978,7 miliona eura.
Uz Srbiju, i Albanija bilježi (znatno manji) trgovinski suficit sa zemljama CEFTA (izvoz 417,6 miliona eura, uvoz 361,7 miliona), dok, na primjer, u ovim trgovinskim odnosima Crna Gora ima deficit veći od pola milijarde eura.
Šta će se promijeniti mini-Šengenom u odnosu na postojeću saradnju kroz CEFTA? I koje će privredne grane biti na najvećem dobitku, ako se zbilja u regionu uspostave pomenute četiri slobode?
Za BiH pozitivna stvar
Sagovornici DW saglasni su da je turizam jedna od privrednih grana koja bi najbrže mogla da profitira od uspostavljanja novih pravila; sa druge strane, skeptični su zbog neizbježnog upliva politike tamo gdje joj nije mjesto.
– Uključivanje BiH u mini-Šengen je pozitivna stvar, na taj način će ekonomija BiH dobiti sigurnije tržište i mogućnost da dokaže svoju konkurentnost, sposobnost na jednom prostoru, kojeg bi bilo teže osvojiti – kaže za DW Željko Šain, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Šain podsjeća da je riječ o prostoru na kojem je BiH prije raspada SFRJ pravila puno bolje rezultate nego danas.
– Šta će prosperirati? Sve ono što je komparativna prednost svake od članica mini-Šengena. Na prvom mjestu to je turizam, bolje iskorištavanje postojećih kapaciteta i uvezivanje nekih proizvodnih lanaca, poput auto-industrije, prehrambene industrije… – kaže Šain, dodajući da je vizija tog udruživanja „međusobna saradnja s ciljem izvoza zajedničkih proizvoda na treća tržišta“.
– Uzmimo, recimo, drvnu industriju. Veliki svjetski gigant, poput IKEA-e, traži od BiH više nego što ona može da ponudi. Imamo sirovinu, imamo znanje, iskustvo, zašto se ne bi svi udružili i sarađivali sa takvim gigantom kao što je IKEA? Tako i u sferi auto-industrije, poljoprivrede, turizma… Samo treba pustiti stručnjacima, neopterećenim prošlošću i politikom, koji će naći najracionalnija rješenja – kaže Šain.
Stanica za ulazak u EU ili kolosjek za ubrzane integracije?
Arben Malaj, nekadašnji ministar ekonomije Albanije i poslanik u albanskom parlamentu, sada predsjednik Instituta za javnu politiku i dobro upravljanje, kaže za DW da je veoma važno da se vidi da li će ovaj sporazum djelovati „kao stanica na kojoj naše zemlje moraju da čekaju, ili je to zapravo kolosjek koji ubrzava tok integracije naših zemalja sa EU”.
– CEFTA se često suočavala sa izazovom necarinskih barijera, gdje su se često iznova javljali neki trgovinski ratovi. Tako je pozitivni efekat približavanja i ujednačavanja zakonodavstva sa EU i smanjenja carina, zaustavljen necarinskim barijerama koje njeguju interese određenih preduzeća. Kada je riječ o počecima EU, bilo je potrebno pet godina od završetka Drugog svjetskog rata da se gubitnici i pobjednici ujedine ekonomskom saradnjom i integracijom radi smanjenja i uklanjanja sukoba i ratova, a Zapadni Balkan jei nakon 20-30 godina od vjerskih i etničkih sukoba, još uvijek je u strahu – kaže Malaj.
Politika je jedno, istorija drugo, a ekonomija nešto treće
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić kaže za DW da ovakav sporazum, ako uspije, pruža velike mogućnosti, ali da trenutno neće značiti mnogo jer većina ovih zemalja nisu bile upućene jedne na druge, niti imaju zajedničke projekte ili infrastrukturu. Ujedno, vidi kao problem nerazumijevanje ljudi da ekonomija treba da bude na prvom mjestu.
– To je naš osnovni problem: što ljudi ne razumiju da je politika jedno, istorija i prošlost drugo, a ekonomija treće i da je ekonomija za većinu ljudi najbitnija. Lijepo je da sam ja ponosni Srbin, ali od toga se ne živi, živi se od ekonomije. A mi na Balkanu imamo tu iracionalnost da ne poredamo stvari po redoslijedu po kojem idu i ponašamo se suprotno sopstvenim interesima. Ovo je napredak, koji daje mogućnosti. A da li ćemo mi te mogućnosti iskoristiti, to je druga stvar – kaže Savić.
On, uz turizam i trgovinu, kao potencijalne dobitnike ovog sporazuma vidi i poljoprivredu, građevinarstvo, saobraćaj…
– Kad krene neka saradnja, to je na početku stidljivo i samo ono gdje nema nikakvih problema i gdje postoji interes. Međutim, kada ljudi sjednu, počnu da razgovaraju, pa traže mogućnosti, vidjeće da je mnogo lakše da se, umjesto izvoza u Zapadnu Evropu, gdje su mnogo teži uslovi, rezultat postigne u međusobnoj trgovini. Ali, problem su glave jednog broja ljudi, koji vide kao problem ili čak izdaju to što se razgovara sa Albanijom ili Kosovom – zaključuje Savić.
Izvor: Deutsche Welle
