Pomalo već “prašnjave” ideje o gasovodima koji bi iz Sahare dovodili gas do Evrope u posljednje vrijeme opet postaju aktuelne.
Kako piše Deutsche Welle, ideju o Transsaharskom gasovodu (TSGP) – trilateralnom projektu prvi put zamišljenom prije četiri decenije – u junu su pokušali da ožive zvaničnici Alžira, Nigera i Nigerije na sastanku u nigerskom gradu Niameyju.
Već u julu ministri energetike te tri države potpisali su memorandum o razumijevanju i dogovorili osnivanje radne skupine koja bi trebala osvježiti studiju izvodljivosti.
Obaveza samo na papiru
Ideja o gasovodu koji bi dovodio gas iz srca Afrike do Evrope prvi je put predstavljena prije 40 godina. Gradnju tog gasovoda više niko nije spominjao do 2009. kada su te tri države sklopile sporazum o pokretanju projekta, no sve je ostalo na tome.
TSGP, poznat i pod nazivom NIGAL, sada bi mogao biti korak bliže stvarnosti s obzirom da Evropa ubrzano pokušava da smanjiti zavisnost od uvoza ruskog gasa. Cijena gradnje gasovoda TSGP procjenjuje se na 12,8 milijardi eura, a kada bude dovršen, transportovaće godišnje 30 milijardi kubika gasa iz Nigerije kroz Niger do Alžira.
Tamo bi bio spojen na podmorski Transmediteranski gasovod (TransMed) prema Evropi. Postoji i druga opcija, da se nigerijski gas u Alžiru ukapljuje i tovari na LNG tankere.
Energetski stručnjaci skeptično gledaju na mogućnost da u idućih pet do 10 godina afrički gas poteče prema Evropi. Neki smatraju da su male šanse da gradnja gasovoda uopšte započne u idućih 10 godina. Isaac Botti, nigerijski stručnjak za javne finansije, smatra da će nedostatak političke volje biti najveći izazov za ovaj projekt.
“Mislim da je potpisani memorandum samo obvezujući na papiru. Svaka stvarna obveza treba da bude podržana konkretnim potezima. Do sada nismo vidjeli stvarne napore kod nigerijske vlade”, kaže Botti. TSGP će ukupno biti dugačak 4128 kilometara od čega nigerijska trasa iznosi 1037 kilometara.
Kroz Niger bi gasovod prolazio u dužini od 841 kilometar, a oko 2310 kilometara iznosila bi trasa kroz Alžir. Planirano je da gasovod služi i za snabdijevanje regionalnih i lokalnih distributera uzduž trase. Glavnina od 30 milijardi kubika gasa crpila bi se u delti Nigera, priobalnoj regiji na Atlantskom okeanu koja pripada Nigeriji i skriva najveće afričke rezerve nafte.
Osim naftom, to je područje bogato i gasom uslijed čega je Nigerija postala drugi po veličini afrički izvoznik tog energenta, nakon Alžira. “Nigerija ima jedne od najvećih svjetskih zaliha gasa, više od 5,6 biliona kubika, s kapacitetom proizvodnje od 84 milijarde kubika godišnje.
Gledano po ekonomskoj vrijednosti, govorimo o oko 800 milijardi dolara koje se mogu zaraditi od tog projekta”, kaže Isaac Botti. Uprkos ogromnom nigerijskom rudnom bogatstvu, njeno stanovništvo baš i ne osjeća blagodati jedne od vodećih svjetskih izvoznica nafte. Uz siromaštvo, zemlju muči i politička nestabilnost.
Na muslimanski većinskom sjeveru islamistička grupa Boko Haram godinama teroriše stanovništvo. Stručnjaci zato smatraju kako bi zbog pogoršanja sigurnosne situacije Transsaharski gasovod mogao ostati samo san.
Snažnija politička volja
Početak gradnje gasovoda zavisi od gasova razvijenih zapadnih država da zbog klimatskih promjena odustanu od daljeg korištenja fosilnih goriva. Evropska unija, na primjer, planira da smanj svoj ugljenični otisak za najmanje 50 posto do 2030. godine, počevši s napuštanjem korištenja uglja i nafte.
S druge strane, nekadašnji alžirski diplomata i stručnjak za Bliski istok Brahim Kas kaže kako postoje “ozbiljni” politički napori u sve tri države da se krene u oživotvorenje projekta. “Politička volja je snažnija nego početkom 2000-ih jer je geopolitička gasna kriza postala akutnija i trajaće duže razdoblje”, kaže Kas za DW.
Alžir posebno sada posjeduje tehničke i finansijske sposobnosti za izgradnju gasovoda jer su rastuće cijene nafte i gasa toj državi dale “enormnu moć za djelovanje”, tvrdi Kas. Kao primjer rastuće energetske važnosti Alžira, Kas ističe TransMed gasovod koji se od Alžira preko Tunisa proteže do Italije.
“Italija i Alžir nedavno su potpisali sporazum o povećanju isporuke gasa za ovu i iduću godinu. To će kapacitet TransMeda dovesti blizu maksimuma”, kaže Kas. On smatra kako bi potreba za rastom kapaciteta izvoza gasa mogla oživjeti još jedan pomalo zaboravljeni projekt.
Radi se o GALSI-ju, odnosno gasovodu Gasdotto Algeria-Sardegna Italia. Radi se o vezi koja bi povezala Alžir i Italiju preko ostrva Sardinije. Kas smatra kako je Alžir sposoban da sam izgradi taj gasovod ako bi dobio dugoročne garancije od evropskih država o kupovini gasa.
Bez toga ta sjevernoafrička država neće krenuti u gradnju GALSI-ja, kako se ne bi dogodilo da evropske države jednog dana kažu da više ne trebaju afrički gas, zaključuje taj analitičar. (Deutsche Welle)
