Dževad Mušinović iz Sarajeva gradio je karijeru u farmaceutskom sektoru. Šesnaest godina radio je kao direktor i voditelj nabave u farmaceutskoj kompaniji. Bio je to dobro plaćen posao sa svim beneficijama – laptop, telefon, automobil… No sve to nije bilo dovoljno da bude zadovoljan pa je, iako je već prešao pedesetu, odlučio krenuti ispočetka…
Danas radi i po dvanaest sati dnevno ali u tome uživa. Radi ono o čemu je oduvijek sanjao – vlastitim rukama pravi proizode koji sada, godinu i po dana od nastanka radionice Papavero, redovno nalaze put do kupaca.
– Do prije godinu i po radio sam posao koji nije imao nikakve veze s ovim što sada radim. Imao sam dobar i dobro plaćen posao u privatnoj farmaceutskoj kompaniji, no jednostavno nakon toliko vremena došlo je do prezasićenja. U jednom trenutku shvatio sam da sam postao rob posla i da sve ostalo u mom životu zbog posla trpi – porodica, prijatelji… Toliku količinu stresa više nisam želio podnositi – priča za BiznisInfo.ba Mušinović o tome kako je počela priča o radionici Papavero u kojoj danas stvara pod motom “Sve što zamisliš”.
Odlučio je da napusti posao iako nije pouzdano znao kako će njegov put nakon toga izgledati. Okolini je bilo čudno da neko napušta benefite i sigurnost koju sa sobom nosi radno mjesto u jednoj od naprofitabilnijih industrija svugdje u svijetu, no Mušinović kaže kako je uvijek sanjao o tome da ima svoju radionicu, prostor u kojem će raditi ono što voli i od toga živjeti.
– Uvijek sam imao san o svojoj radionici, mjestu gdje ću raditi nešto za svoje klijente. Nisam nikad maštao o velikoj firmi i puno zaoslenih, nego o malom biznisu koji će mi biti dovoljan za život – kaže Mušinović.
Tako je napustio posao i krenuo od nule. Ušteđevinu je iskoristio da iznajmi prostor i opremi radionicu u sarajevskom naselju Halilovići.
– Kupio sam dvije mašine što je bila značajna investicija za mene. Uložio sam dosta i u softvere, programe, repromaterijale…. Kad kupite mašinu, treba vam još 50 posto od toga iznosa da bi iz nje počeli izlaziti proizvodi… – kaže nam Mušinović.
Tako je došao u situaciju da se bavi onim što ga ispunjava, budući da ga je tehnika oduvijek zanimala.
– Ja sam bio prva generacija računarskih tehničara u BiH. Moji prijatelji su takođe zaljubljenici u tehniku. Znao sam koji je potencijal toga, šta se sve može raditi – priča Mušinović.
Nabavio je dvije mašine – CNC ruter i laser, a onda je počeo da uči. Kaže nam kako u tom trenutku nije poznavao nijedan program, od pet koliko ih je potrebno kako bi se upravljalo ovim mašinama. Učio je sam, koristeći knjige i video priručnike objavljene na internetu, kao i uz pomoć prijatelja.
– Oko 3 mjeseca sam plaćao kiriju za radionicu i učio i radio bez ikakvog profita – kaže.
No negdje na ljeto prošle godine, u radionicu je ušao prvi kupac.
– Bez ikakve reklame i promocije, ljudi su polako počeli dolaziti. Prvo su to bili ljudi iz komšiluka koji su došli da vide šta radim, a onda i drugi koji su počeli pitati mogu li uraditi ovo ili ono… – priča nam Mušinović.
I tako su počele stizati narudžbe za individualizirane i specifične proizvode koje je Papavero počeo izrađivati.
– Ljudi dođi s nacrtanim prijedlogom šta im treba, ja to onda prebacim u odgovarajući program na računar i po tome radim. Dolaze ljudi koji imaju svoje vizije kako neki predmet treba da izgleda, ali i arhitekte i stolari koji opremaju lokale, stanove… Mnoge stvari danas nemoguće je uraditi bez CNC mašina… – kaže Mušinović.
Predmet koji kupac želi prvo se skicira u vektorskom formatu, onda se prebacuje u odgovarajuće programe i na računar koji onda daje komande mašini koja reže, gravira, printa… U radionici danas od skice do gotovog proizvoda nastaju komadi rasvjete, stakla, ogledala, igračke, komadi namještaja… sve se proizvodi od različitih materijala – drveta u raznim oblicima, plastike, stakla, aluminija…
– Posao se ustalio i već imam veliki broj stalnih kupaca. Na primjer imam saradnju sa stolarima za koje sječem ploče po potrebi, za kupce koji se bave elektroinstalacijama pravim zaštitne ormariće od pleksiglasa – kaže nam Mušinović.
Proizvodi po narudžbi za sada čine i najveći dio proizvodnje, no istovremeno Papavero ima za cilj da ravzija vlastite proizvode.
Jedan od njih je i LED lampa a već ih je prodato nekoliko. Lampa ima tijelo od drveta, ugrađen punjač za bežično punjenje, Samsung LED diode za osvjetljenje…
Među vlastitim proizvodima su i personalizirane igračke a zahvaljujući njima posao će vjerovatno biti proširen i na druga tržišta.
– Pronašao sam partnera koji je u Luksemburgu osnovao firmu putem koje ćemo početi prodavati naše prozvode tamo. Zasad je to probna serija od 3, 4 proizvoda od po 100 primjeraka. Plan je da prodajemo i na platformi Amazon – kaže nam Mušinović i dodaje da će ako posao nastavi rasti, Papavero uskoro zaposliti još ljudi koji vole i žele raditi ovaj posao.
A posla ima. Radionica poput ove, smatra Mušinović, ne može propasti. Zato smatra da je njegova odluka da napusti posao i pokrene vlastitu prozvodnju bila ispravna.
– Za sve koji žele i znaju nešto raditi posla ima. Nije situacija u Bosni i Hercegovini crna kakvom je stalno prikazuju. Ali mora se raditi, zapeti na početku… A onda će sve što radite uroditi plodom. I ja sam u radionici znao ostajati do 4 sata ujutro, raditi od jutra do mraka, učiti… I sada provodim ovdje 12 sati ali sam sretan i zadovoljan. Farmaceutska industrija mi ne padne na pamet – zaklučuje Mušinović.