Austrijanac koji duže od trideset godina radi kao poslovni konsultant i trener, Rajnhard Lindner isto toliko proveo je proučavajući tradicionalni karate, kao učenik „posljednjeg samuraja“ Hidetake Nišijame.
Koristeći znanja i principe Zapada i Istoka, kreirao je jedinstven koncept seminara, pod nazivom „Samuraj menadžer“, način na koji lideri mogu da poboljšaju svoju intuiciju, što je bila jedna od najvećih vještina samuraja.
„Kada bi ušao u borbu, samuraj se vodio intuicijom, jer oklijevati je značilo poginuti. Samuraji su vježbali cijelog svog života i, kroz vježbanje, trenirali svoju intuiciju. I mi možemo da postignemo isto, ali moramo da vježbamo u svakodnevnom životu i u poslu“.
Prema njegovim riječima, razlika između zapadnjačkog i istočnjačkog pristupa menadžmentu je to što mi, Zapadnjaci, radimo stvari mnogo brže, nestrpljivi smo i očekujemo momentalne rezultate. Na Dalekom istoku, rezultati dolaze korak po korak, kao što stabilno drvo raste polako. Tokom njegovog programa „Samuraj menadžer“ polaznici se uče da obraćaju pažnju na male stvari, jer ljepota jeste u detaljima.
„Najvažnija stvar za samuraje bile su vrijednosti, a čast je bila najvrijednija. Ono što je bilo obećano, bilo je i urađeno i zbog toga su oni bili cijenjeni kao izuzetno pouzdani. U menadžmentu, lideri moraju da budu pouzdani jer su oni svojevrsni uzor. Ljudi bi trebalo svojevoljno da ih prate, bez prijetnji, kažnjavanja ili zastrašivanja. Ukoliko baziramo liderstvo na vrijednostima, zadobićemo povjerenje, a kada ljudi vjeruju svom vođi, daće sve od sebe. U takvim trenucima se rađa posebna vrsta zajedništva što rezultuje izvanrednim kvalitetima. Ako je zajednički duh usmjeren ka jednom cilju, mnogo ga je lakše ostvariti. Ukratko, bez vrijednosti ne možemo ni da dođemo do cilja“.
Svaki seminar počinje i završava se časom karatea, na kom se izučavaju principi borilačkih vještina.
„To su časovi tjelesne dinamike, na kojima se uči razumijevanje sopstvenog tijela. Lideri prenose energiju na svoje zaposlene i zato ih učim kako mogu da utiču na energiju i izvuku najbolje iz sebe. Takođe, učim ih i gdje i kako lako energija može da se ’raspe’ i izgubi. Ako to iskuse na primjeru sopstvenog tijela, shvatiće kako mogu da izgube energije na sastancima ili pregovorima“, pojašnjava Lindner.
Kako kaže, u programu „Samuraj menadžer“ ne priča se o hrabrosti, odlučnosti, disciplini – već se to sprovodi u praksi. Disciplina se uči tako što jutarnji čas počinje u sedam ujutro. Prije doručka, oni koji pohađaju seminar odlaze u „dođo“ (trening mjesto za borilačke vještine) gdje vježbaju. Na ovaj način se tijelo „otvara“ za nove informacije i ideje.
Druga stvar koja se uči je poštovanje; vježba se u paru, a poštovanje se iskazuje kroz kratku ceremoniju „os“ („onegej šimasu“, koja bi grubo prevedeno značila „ja dajem sve od sebe u ovoj vježbi, što ti možeš da poboljšaš; dajem ti svoj duh da ne bi trošio svoje vrijeme i mogu isto to da očekujem od tebe“).
Linder primjećuje da, ukoliko je na času prisutno dvadesetak ljudi koji se ponašaju na ovaj način, stvara se drugačiji kvalitet zajedništva. Zato se ne dešava da grupnu dinamiku prekinu telefonski razgovori ili odgovaranje na mejlove a, bez obzira na to što seminar počinje u 7 ujutro, ljudi su i nakon 12 sati rada svježi, odmorni i produktivni.
Zanimljiv je podatak da je Lindner držao „samuraj menadžer“ treninge i u japanskim kompanijama, poput „Mazde“ i„Fudžicua“ .
