Vlada Federacije na jednoj od posljednjih sjednica, održanih u junu, stidljivo je najavila reformu javnih preduzeća. Vlada nije iznijela detalje ove reforme: šta će ona podrazumijevati i kada će se desiti.
Piše: Goran Mrkić
Ova mjera najavljena je u sklopu brojnih drugih reformi, navjerovatnije zbog pritiska javnosti, kako bi se pokazalo da vlasti poduzimaju određene korake kako bi se naša zemlja što brže oporavila od ekonomske krize izazvane pandemijom.
Iako bi ozbiljna reforma javnih preduzeća bio jedan od najvažnijih poteza koji bi ova vlada ikada povukla, malo je vjerovatno da će do nje doći. U najboljem slučaju, mogu se očekivati manje, kozmetičke promjene, kako bi se javnosti zamazale oči.
Ozbiljna reforma značila bi, između ostalog, da se politika u potpunosti povuče iz javnih preduzeća i prepusti rukovođenje njima profesionalcima, stručnjacima izabranim konkursom.
To bi, također, značilo da se i svi ostali koji bi se zapošljavali u javna preduzeća biraju konkursom i da posao dobijaju najbolji, ali i da se izvrši revizija svih dosad zaposlenih, te da se zahvali na saradnji svima koji su višak, a koji su posao dobijali po političkoj liniji.
Poslovi podobnim firmama
Kada se uzme u obzir koliko članova porodica moćnika, pripadnika vladajućih stranaka itd. je posao dobilo u ovim preduzećima, jasno je da bi se morala napraviti prava čistka podobnih kadrova kako bi na njihove pozicije došli zaista stručni.
Dalje, ozbiljna reforma bi značila da poslove koje dobijaju firme koje rade za bilo koje javno preduzeće, npr. kao dobavljači ili izvođači radova, mogu dobiti samo oni koji zaista budu najbolji na tenderu, a ne kompanije kojima se nerijetko na ovaj način namiještaju poslovi.
Drugim riječima, sve to bi značilo da vlasti prestanu tretirati ova preduzeća kao vlastitu “zlatnu koku”. Naravno, to se neće desiti.
Vlastima odgovaraju javna preduzeća baš ovakva kakva jesu – neefikasni gubitaši ne čijem su čelu političke marionete, u koje možeš uljebiti koga želiš, iz kojih može novac prebacivati privatnim firmama po raznim ugovorima, i među čijim radnicima imaš armiju glasača. Njihovi gubici na kraju se uvijek mogu pokriti novcem poreskih obveznika, tako da po stranke nema nikakve štete.
Prema dokumentu “Strateške inicijative za samoodrživost domaće proizvodnje i jačanje ekonomije BiH”, preduzeća u vlasništvu države “čine značajan dio bh. ekonomije, ali dijelom negativno utiču na makroekonomske performanse i ne doprinose dovoljno ekonomiji zbog niske produktivnosti, visoke zaduženosti i niske likvidnosti”.
Neto gubitak javnih preduzeća u periodu 2015-2017. iznosi 60 miliona KM, a povrat na capital (ROE) -0,3 posto. Kada bi ROE iznosio 4 posto, što je iznos prosječan za državna preduzeća koja posluju sa umjerenim rizikom profitabilnosti, BDP Bosne i Hercegovine, dakle naša ukupna ekonomija, bila bi 3 posto veća.
Dakle, u javnim preduzećima, ako bi se njima rukovodilo kako treba, se krije ogroman potencijal razvoja naše zemlje.
Javna preduzeća posjeduju 40 posto vlasništva ukupne materijalne imovine u bh. ekonomiji, a generišu samo 10 posto ukupnog prometa.
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, na javna preduzeća u BiH odnosi se čak 11 posto ukupne zaposlenosti (80.000 osoba radi u 550 državnih preduzeća). Ova preduzeća narušavaju tržište rada jer je prosječna plata 40 posto veća u odnosu na privatni sektor i radno mjesto je stabilnije, iako imaju nižu produktivnost. Plate u prosjeku čine 30,5 posto ukupnih operativnih troškova, a u privatnom sektoru 12 posto.
Zbirni dug je oko 26 posto BDP a od čega je blizu 4 posto BDP-a dug za poreze i socijalna izdvajanja, što ima negativan uticaj na porezne prihode i narušava funkcionisanje sistema socijalne zaštite. Ukupan dug je 4 milijarde eura.
Mladi gube vjeruju u državu
Na kraju, valja naglasiti još jedan negativan efekat ovakvih javnih preduzeća, a to je da su ona jedan od glavnih krivaca što mladi ljudi doživljavaju državu kao nepravednu, jer vjeruju da se ne mogu zaposliti u državnu firmu bez veze ili političke pozadine (što je uglavnom i tačno).
Mnogi mladi zbog toga gube vjeru u sistem a neki od njih se odlučuju za napuštanje države. Sistem jednakih šansi jedna je od osnovnih pretpostavki zdravog društva koje je na putu razvoja i prosperiteta.
Na žalost, na osnovu dosadašnjeg iskustva, teško je povjerovati da će BiH konačno dobiti javna preduzeća koja će biti depolitizirana, otvorena za sve, efikasna u svom radu, te koja će biti nosioci ekonomskog razvoja.
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
