Godinama unazad slušali smo priče o velikom uspjehu i usponu kompanije Igman iz Konjica. Igman je bio lider domaće namjenske industrije koja je u velikoj ekspanziji.
Slala su se saopštenje o novim tržištima, ugovorima, ulaganjima u nove pogone, uvođenje novih proizvoda itd. U međuvremenu, sve što se dešavalo na tržištu pogodovalo je razvoju vojne industrije. Zbog brojnih ratova potrošnja municije i oružja dostigla je rekordan nivo pa je ova vrsta proizvoda postala traženija nego ikada.
Naša država od toga naročito profitirala jer dobrim dijelom proizvodimo upravo onu vrstu municije koja je potrebna armijama poput ukrajinske, a cjenovno smo veoma povoljni, piše BiznisInfo.ba. Očekivalo se da, na tom talasu, Igman nadmaši sve dosad viđeno, postigne rekordne rezultate, i ostvari svoj puni potencijal.
No, na vrhuncu potražnje za ovom vrstom proizvoda, nakon više godina navodnih velikih ulaganja, iz kompanije danas otkrivaju da su ove godine imali gubitak od skoro 20 miliona KM, da u kompaniji mnogo toga ne funkcioniše, te da moraju mijenjati svoj poslovni model.
– Neophodan je potpuni reset načina upravljanja, proizvodnje i planiranja troškova, uključujući redefinisanje poslovnih prioriteta u skladu s tržišnim zahtjevima – priznali su danas iz Igmana.
Zbog čega se nije ranije reagovalo
Postavlja se pitanje da li Uprava kompanije iskrena u svojim namjerama ali i zbog čega nije mnogo ranije pokrenula danas najavljene promjene.
Naime, zanimljivo je da je saopštenje firme poslano medijima samo oko sat vremena prije nego što je Sarajevska berza objavila polugodišnji izvještaj o poslovanju Igmana u 2025. iz kojeg se vidi katastrofalan rezultat kompanije.
Osim gubitka od 19,8 miliona KM, firma je u prvoj polovini godine zabilježila pad prihoda od čak 24,3 miliona KM, sa 89,3 na svega 65 miliona maraka. Pad prihoda, koji se ne spominje u saopštenju, zapravo je mnogo gori pokazatelj nego finansijski gubitak.
Jer, da kompanija ima rast prihoda, finansijski gubitak ne bi bio toliko problematičan. Najgora stvar koja se može desiti jednoj fabrici je upravo smanjenje proizvodnje, što se očito desilo u Igmanu.
Postavlja se pitanje da li je najava velikih promjena u firmi zapravo samo poslužila da se amortizuje negativna reakcija koja bi nastala kada u javnost dospiju podaci o veoma lošem poslovanju firme.
Također, postavlja se pitanje zbog čega najavljene promjene nisu poduzete mnogo ranije jer je sada očigledno da kriza u preduzeću traje već duži period. Zbog čega se čekalo da se doživi ovakav finansijski krah da bi se nešto poduzelo.
Jer, ovdje se baš i ne radi o “novoj upravi” kako se to navodi u saopštenju, s obzirom da ovi direktori vode kompaniju već punu godinu dana, dok su neki članovi Nadzornog odbora tu dugi niz godina. Dakle, za probleme se odavno zna i reakcija je morala uslijediti mnogo ranije.
Gdje je otišao novac za investicije?
Također se u današnjem saopštenju ističe veoma čudna informacija da kompanija radi sa zastarjelom opremom koja se kvari.
– Povremeni kvarovi na tehnički zastarjeloj opremi dodatno usporavaju procese – naveli su iz kompanije.
Podsjetimo da je niska profitabilnost Igmana iz prethodnih godina pravdana upravo činjenicom da se vlasnici odriču dobrog dijela profita da bi se što više novca reinvestiralo, odnosno vratilo u fabriku kroz nova ulaganja i investicije. Sada se postavlja pitanje kako je taj novac potrošen ako fabrika radi sa starom opremom koja se kvari?
Propuštena prilika života
Šta će se dešavati u budućnosti, ostaje da se vidi. No, da je Igman propustio priliku života da ostvari vrhunski rezultat, sada je već sasvim jasno. Ilustrujmo to ovako, jednom metaforom iz fudbala:
Nakon što je ekipa dugo gradila priliku za gol, igrač se našao sam u protivničkom šesnaestercu, pred nebranjenim golom. Umjesto da loptu samo pospremi u mrežu, igrač sam sebi podapinje, pada, prilika odlazi u nepovrat a šansa za gol i pobjedu se odlaže na neodređeno vrijeme.
Dakle, Igman je nakon višegodišnjih priprema, ulaganja, odricanja od profita zarad modernizacije i širenja proizvodnih kapaciteta, u idealnim okolnostima za ovu vrstu biznisa – ostvario najgori mogući rezultat.
Sada je najavljena zakasnjela revizija i promjena poslovanja. Šta će ona donijeti ostaje da se vidi. Prije toga svakako je potrebno utvrditi ko je kriv za dosadašnji katastrofalni rezultat Igmana, jer je teško povjerovati da se ovako idealnim trenucima za vojnu industriju nije moglo bolje poslovati.
Vlasnici Igmana su Federacija BiH sa 51 posto dionica i porodica Ahmetlić iz Tešnja, koja stoji iza firme Hifa Petrol, a koja drži oko 33,3 posto dionica. Ostalo su manji dioničari.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
