U Travniku postoji udruženje koje je postalo važan oslonac za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom i njihove porodice. “Sreća za sve” danas okuplja ljude koji zajedno rade, uče i podržavaju jedni druge, gradeći zajednicu u kojoj niko nije sam
Udruženje “Sreća za sve” iz Travnika nastalo je 2019. godine, kada je Emina Softić, suočena s gubitkom sina od 13 mjeseci, odlučila svoju tugu pretvoriti u podršku drugima i stvoriti prostor koji će mijenjati živote.
Od samog početka, kaže Emina, fokus je bio na unapređenju položaja djece s teškoćama u razvoju i punom uključivanju osoba s invaliditetom u društvo. „Udruženje je formirano kao inicijativa usmjerena ka unapređenju položaja djece s teškoćama u razvoju i potpunom uključivanju osoba s invaliditetom u sve društvene procese“, prisjeća se.
Institucionalna podrška
Važnu prekretnicu u radu udruženja donijela je saradnja s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Zahvaljujući toj podršci, udruženje je zaposlilo 15 osoba s invaliditetom i razvilo programe koji spajaju rad, edukaciju i terapiju. „Kroz taj program naši korisnici su, pored finansijske podrške, imali mogućnost da svoju djecu uključe u radnu i okupacionu terapiju, te u aktivnosti na plastenicima“, objašnjava Emina, podsjećajući da su korisnici učestvovali i u radionicama ručnih radova.
Informaciju o Fondu dobila je, kaže, sasvim jednostavno — preko kolegice i ta prva preporuka odredila je dalji razvoj udruženja. „Naš prvi projekat bio je upravo kroz tu saradnju“, naglašava Emina. Kasnije su se okrenuli općinskim projektima i drugim izvorima finansiranja, ali Fond je ostao početna tačka iz koje je izrastao čitav model socijalnog poduzetništva.
Važna inspiracija
Danas udruženje upravlja sa osam plastenika. U njima rade osobe s invaliditetom, roditelji djece s teškoćama i drugi članovi zajednice. Zajedno sade, beru, organizuju bazare, prodaju povrće kao vid humanitarne podrške, a značajan dio i doniraju. „Nastojimo da budemo barem djelimično samofinansirajući“, kaže Emina, naglašavajući da je Fond bio važna inspiracija za pokretanje ovog modela.
Govoreći o benefitima zapošljavanja osoba s invaliditetom, Emina ističe ono što brojke ne mogu pokazati. „Za mnoge od naših korisnika ovo je bilo njihovo prvo radno iskustvo. To im je donijelo osjećaj samopouzdanja i punu društvenu uključenost“, kaže, te dodaje da je to porodicama donijelo olakšanje, ali i osjećaj da više nisu sami.
Smatra da bi i drugi poslodavci i organizacije trebali iskoristiti mogućnosti koje Fond nudi. „Fond nudi izuzetno kvalitetne programe, i za udruženja i za pojedince, posebno za osobe s invaliditetom koje žele otvoriti vlastiti obrt“, ističe. U udruženju danas imaju dva korisnika koji su kroz Fond pokrenuli vlastiti posao u oblasti laserskog graviranja.
Mjesto u zajednici
Na kraju, Emina podsjeća na podatak koji najbolje pokazuje snagu saradnje: udruženje je zaposlilo 15 osoba s invaliditetom, a to, kaže, ne bi bilo moguće bez podrške Fonda. Zato i završava jasnom porukom:
„Fond za profesionalnu rehabilitaciju predstavlja direktan, konkretan i izuzetno vrijedan instrument podrške.“
U Travniku se ta poruka vidi u svakom plasteniku, svakoj radionici i u svakom čovjeku koji je kroz rad u “Sreći za sve” pronašao svoje mjesto u zajednici.
