Zaključivanje prodaje Inine i PPD-ove firme Terra mineralna gnojiva, koja je većinski vlasnik Petrokemije, izazvalo je čuđenje mnogih medija i političara u Hrvatskoj, koji se nakon dvije godine pregovaranja oko te transakcije ponašaju kao da se sve dogodilo iz vedra neba, piše Poslovni.hr.
Čudno, međutim, može biti tek da je turska grupacija Yildirim bila ustrajna u pregovorima koji traju dvije godine i da je na kraju zaključila posao premda je, kako se tvrdilo, imala veći apetit od kupovine samo Ininih i PPD-ovih 54,52% dionica kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva.
Premda velika grupacija, Yildirim je porodična firma i kod akvizicija uvijek se drži prakse da bude jedini vlasnik, pa je i u ovom slučaju interes iskazao za sve dionice. U slučaju Petrokemije, preostali dio, izuzev vrlo malog paketa od oko 0,3%, ima država, što direktno, što preko svojih firmi i institucija.
Država ih ne može prodavati direktnom pogodbom, nego putem tendera, a prvi pokušaj u kojem je cijena državnih dionica bila istaknuta trostruko iznad nominalne vrijednosti, nije rezultirao niti dolaskom po natječajnu dokumentaciju u CERP.
Od kada je Yildirim ušao u pregovore za preuzimanje Petrokemije, ona je bila firma koja je sanirana, njeno poslovanje stabilno, prihodi rekordni, izvoz u porastu. No u međuvremenu je uslijedio slom te energetski intenzivne industrije.
Cjenovni skok plina i rat u Ukrajini zaustavio je čak dvije trećine evropske proizvodnje mineralnih gnojiva. Stala je tako i proizvodnja u Kutini, od početka godine.
Interes Yildirima, koji je u Turskoj najveći proizvođač mineralnih gnojiva, dovodio se u vezu s činjenicom da je Petrokemija u EU i bila bi “ulaznica” za to tržište, a dodatnom atraktivnosti pridodavalo se i to što Petrokemija u vlasništvu ima Luku Šibenik.
No, to neće biti i prva Yildirimova akvizicija u proizvodnji mineralnih gnojiva u EU. Krajem septembra austrijski Borealis, koji se svojedobno interesirao i za Petrokemiju, zaključio je s Yildirimom ugovor o prodaji njegove firme za proizvodnju gnojiva u Belgiji Rosier, a prodaje mu 98% dionica za 35 miliona eura.
Ugovor će, kao i kod Petrokemije, biti valjan nakon što zadovolji potrebne regulatorne uvjete, što podrazumijeva i dobivanje “zelenog svjetla” agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u zemljama gdje posluju, što može potrajati i više od pola godine.
Koliko će, pak, Yildirim platiti za Terra Mineralna gnojiva u Ini i PPD-u smatraju poslovnom tajnom, no neslužbeno Poslovni dnevnik doznaje kako je dogovorena cijena od oko 55 miliona eura.
Iako je za mnoge iznenađujući sam tajming zaključivanja ugovora, s obzirom na neizvjesne okolnosti u branši i na makroekonomskom i geopolitičkom okruženju, za pojedine analitičare upravo ta činjenica, da je Yildirim zagrizao u kutinsku “jabuku”, znak je da prepoznaje priliku i gleda dugoročno.
Izlazak Ine i PPD-a iz Petrokemije nije nikakvo iznenađenje, posebice u slučaju PPD, čiji vlasnik Pavao Vujnovac od početka nije krio da je u spašavanje Petrokemije i ušao kako bi spasio potraživanja za neplaćeni plin, te osigurao plinski sustav u kojemu je Petrokemija pojedinačno najvažniji klijent.
No, u firmi koja je tehnološki zaostala, a njena modernizacija i zelena tranzicija iziskuju ogromna ulaganja, većinski vlasnici su u startu pokazali da traže “zamjenu” i da je pritom poželjan kupac iz te proizvodne niše.
Yildirim nije bio i jedini s kojim se razgovaralo, navodno je cijeli postupak dodatno tekao usporeno jer je jedan od partnera u Terri imao još jednog zainteresiranog ponuđača, iz Mađarske.
