Postoji uobičajena percepcija da su poduzetnici i vlasnici malih preduzeća prezaposleni i pod stresom. Obje te stvari ponekad mogu biti istinite.
Istovremeno, 94 posto vlasnika malih preduzeća kaže da su zadovoljni svojim životom, a 81 posto tu sreću pripisuje svom poduzetništvu.
U anketi iz 2012. godine na 11.000 diplomaca Wharton MBA programa, ispitanici koji vode sopstveni biznis rangirali su sebe kao najzadovoljnije. “Poduzetništvo” je čak dominiralo nad “prihodom” kao prediktorom sreće, prenosi BizLife.
Razlog za to može biti taj što preduzetništvo podstiče vrstu sreće koja se naziva “eudaimonska sreća”.
Šta je eudaimonska sreća?
U psihologiji postoje dvije popularne koncepcije sreće, hedonistička i eudaimonska. Doživljavate hedoničnu sreću kroz zadovoljstvo i uživanje, na primjer kada jedete svoj omiljeni desert, gledate kako vaš voljeni sportski tim pobjeđuje u velikoj utakmici ili osvajate džekpot u kazinu.
S druge strane, eudaimonska sreća potiče od aktivnosti koje daju smisao ili svrhu, kao što je volontiranje za cilj do kojeg vam je stalo, podizanje djece ili nastojanje da vaš posao bude uspješan.
I eudaimonska i hedonistička sreća doprinose opštem zadovoljstvu životom, ali izgleda da eudaimonska pruža daleko trajniji efekat. To je zato što hedonistički oblici sreće imaju tendenciju da pružaju samo prolazne navale blagostanja, a što se više hedonističkih aktivnosti bavite, njihov pozitivan efekat na raspoloženje postaje prigušen.
Ovo djelimično objašnjava zašto dobitnici na lutriji generalno nisu značajno srećniji od ljudi koji nikada nisu dobili. Nakon početnog uzbuđenja zbog osvajanja bogatstva koje mijenja život, njihova sreća se uglavnom vraća na početnu liniju osim ako ne iskoriste svoje novostečeno bogatstvo da se upuste u eudaimonske aktivnosti — kao što su njegovanje hobija, pokretanje programa vježbanja ili učenje jezika.
Ove vrste aktivnosti vođenih ciljevima, koje ostvaruju lične talente i potencijale, izazivaju sreću koja ima tendenciju da ostane, podižući opšte blagostanje.
Opet, sve ovo ne znači da je hedonistička sreća bezvrijedna. Za brzo podizanje raspoloženja, zabava sa prijateljima ili igranje bezumnih video igrica satima, je fantastično. S druge strane, zasnivanje nečijeg blagostanja isključivo na hedonističkoj sreći zahtijeva ponovljene i često više stimulativne okidače. Ovo je jedan aspekt onoga što istraživači nazivaju „hedonističkom trakom za trčanje“, uočenoj tendenciji ljudi da se vrate na prilično stabilan nivo sreće uprkos tome što doživljavaju pozitivne ili negativne događaje.
Kako na nas djeluju različite vrste sreće?
Zanimljivo, čini se da znakovi hedonističke i eudaimonske sreće stimulišu različite dijelove mozga. U studiji iz 2019 , istraživači su otkrili da su subjekti u fMRI skeneru mozga praćeni hedonističkim događajima „pokazali pojačanu aktivnost u frontalnim medijalnim/srednjim regionima i prednjem cingularnom korteksu“. S druge strane, eudaimonski događaji su podstakli „povećanu aktivnost u desnom precentralnom girusu“.
– Hedonistička i eudaimonska sreća aktiviraju slične neuronske korelate. Međutim, obje vrste sreće su takođe povezane sa posebnim oblastima mozga koje služe različitim funkcijama – napisali su istraživači.
Još jedna fascinantna fiziološka razlika između eudaimonske i hedonističke sreće može se pojaviti u imunološkom sistemu. U studiji iz 2013. objavljenoj u Proceedings of the National Academy of Sciences, subjekti koji su svoje živote okarakterisali kao „osjećaj pravca i smisla“ imali su nižu ekspresiju gena vezanih za upalu i veću ekspresiju antitijela i antivirusnih gena u poređenju sa subjektima koji su opisali svoju sreću kao više zasnovanu na hedonističkom traganju.
Vodeći autor Barbara Fredrickson sa Univerziteta Sjeverne Karoline, Chapel Hill, rekla je za Greater Good Magazine da možda postoji evoluciono objašnjenje:
– Pretpostavljam da eudaimonske potrage grade sve korisnije društvene resurse u odnosu na hedonističke potrage. Dakle, možda kada hedonističke potrage postanu neuravnotežene zbog malobrojnih eudaimonskih potraga, naš imuni sistem se priprema za iste imunološke prijetnje na koje bismo naišli da smo usamljeni ili na neki drugi način društveno izolovani – piše BigThink.