Ovih dana se društvenim mrežama i medijima šire informacije o profitnoj marži trgovačkih lanaca u Federaciji BiH, a u sklopu priče o cijenama i aktuelnom bojkotu.
Prema toj tabeli, najnižu profitnu maržu u FBiH ima Konzum od 2,2 posto, a najveću hercegovački Nameks od skoro 8,2 posto, dok je prosjek devet najvećih lanaca 6,46 posto, piše BiznisInfo.ba.
No, ono što se mora primijetiti iz komentara na društvenim mrežama i portalima, jeste da mnogi ne razumiju ovaj pojam. Naime, mnogi su komentarisali da se iz ovoga vidi koliko koji lanac “uzima” za sebe od prodatih proizvoda.
Očito je da su mnogi čitatelji, ali i oni koji pišu o ovome, pobrkali ovaj pojam sa maloprodajnom maržom.
Pojasnimo, maloprodajna marža je dio novca koji prodavac uzima za sebe po prodatom proizvodu. Ako na hljeb koji košta 2 KM prodavac uzme deset feninga, njegova maloprodajna marža je pet posto.
No, neto profitna marža, a to je podatak koji se ovih dana vrti u javnosti, je nešto sasvim drugo. Taj podatak predstavlja odnos dobiti i ukupnih prihoda kompanije na kraju godine.
Dakle, ako je kompanija imala ukupne prihode od sto miliona KM, a 90 miliona KM ukupne rashode, ostvarila je dobit ili zaradu od deset miliona maraka, pa je njena profitna marža deset posto.
Ovdje je važno naglasiti da ukupne rashode ne čini samo nabavna cijena robe, već su tu i brojni drugi operativni troškovi. Svi ovi troškovi mogu povećati ili smanjiti dobit, i na taj način povećati ili smanjiti profitnu maržu.
Drugim riječima, ako neka kompanija ima veću profitnu maržu, ne znači nužno da ima i veću maloprodajnu maržu niti da uzima više novca po prodatnom proizvodu.
Naprimjer, ako jedan trgovinski lanac posluje u svojim objektima, a drugi u unajmljenim, ovaj prvi će imati manje troškove po tom osnovu, čime će imati manje ukupne rashode pa samim tim i veću dobit i veću profitnu maržu.
Ili, ako je jedna kompanija provela projekte energetske efikasnosti, pokrenula vlastitu proizvodnju struje npr. instalacijom solarnih elektrana, to joj je omogućilo da drastično smanji račune za električnu energiju, odnosno da smanji ukupne rashode i poveća profitnu maržu.
Ili, ako je neka kompanija opterećena kreditima ili ranijim dugovanjima, njihova isplata će joj povećati rashode, smanjiti dobit i samim time smanjiti profitnu maržu.
Ovo su samo neki primjer koji govore šta sve može utjecati na profitnu maržu.
Dakle, profitna marža je podatak koji je prvenstveno bitan vlasnicima, potencijalnim investitorima itd, da bi se vidjelo kakva je profitabilnost kompanije, odnosno kakvo je njeno zdravlje.
Sa aspekta potrošača ovaj podatak zapravo nije posebno bitan iz jednostavnog razloga koji smo već objasnili – to što neka kompanija ima manju profitnu maržu, ne znači da ima manju maloprodajnu maržu, donosno ne znači da su u njenim prodavnicama proizvodi jeftiniji.
Kompanija koja ima manju maloprodajnu maržu i jeftinije proizvode, može na kraju godine imati veću dobit odnosno veću profitnu maržu, ako je riječ o efikasnoj kompaniji koja je optimizirala sve aspekte svog poslovanja.
Sa aspekta potrošača, samo je jedan način da se zaključi koji trgovac više “uzima” za sebe – a to je da obiđe više trgovina, uporedi cijene namirnica koje najčešće kupuje, i kupovinu obavi tamo gdje cijene u prosjeku budu najniže.
Na taj način će, kao prvo, napraviti uštede u vlastitom budžetu, kao drugo nagraditi onog trgovca koji ima najniže cijene i kao treće bojkovati sve otale kod kojih su cijene više.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
