Dok poslodavci u Bosni i Hercegovini imaju problem s nedostatkom radne snage, osobe s invaliditetom, s druge strane, te iste poslodavce mole za priliku za zaposlenje. I ovo je samo jedan segment života koji jasno ukazuje na diskriminaciju ove populacije, a takvih je još mnogo. O tome je diskutovano u Tuzli na okruglom stolu o zaštiti od diskriminacije osoba s invaliditetom.
Zbog različitih udruženih oboljenja, a kasnije i moždanog udara, Enisa Mukinović Musić je osam godina bila prikovana za krevet, a sve je upućivalo na to da će život provesti uz pomagala za osobe s invaliditetom. Uz borbeni duh i želju za napretkom, 2016. godine je počela da hoda, a odmah nakon toga je aktivno krenula u potragu za poslom. Ni veliki broj odbijenica od poslodavaca zbog invaliditeta nije utjecao na njenu volju te Enisa danas radi i svojim primjerom podstiče druge na borbu za njihova prava, javila je Federalna televizija.
– Osam godina biti na postelji i dignuti se na noge nije mala stvar, ali ja sam uspjela sa svojom voljom za životom i danas-sutra ako me zadesi nešto drugo, vjerovatno ću prihvatiti bolje, ne da padam u očaj i depresiju, nego idemo dalje – kaže ona.
Enisa je jedna od rijetkih iz ove kategorije društva koja je uspjela ostvariti svoja radnička prava. Dok poslodavci tragaju za radnom snagom, osobe s invaliditetom čekaju svoju priliku za rad koju im slabo ko pruža, kazali su danas prisutni.
– Oni su ljudi kao i svi drugi koji mogu da rade, da daju puni doprinos, da zarade i s druge strane, postoji zakonska obaveza našeg društva da zapošljava takve osobe. Nažalost, po svim statističkim podacima, to se ne dešava – ističe Samir Arnaut, službenik za ljudska prava ured OSCE-a Tuzla.
Da bi se situacija promijenila, potrebno je djelovati kroz više različitih segmenata, a prvi su pravni. Zakonski okvir Bosne i Hercegovine ne prati međunarodne standarde za osobe s invaliditetom, a to bi trebao biti prioritet.
– Ne stavlja u fokus volju i sposobnosti pojedinca već negdje odlučivanje o interesima osoba s invaliditetom sa stanovišta nečije tuđe volje – navodi Ana Kotur-Erkić, pravnica i aktivistica za ljudska prava.
– Trenutno imamo i prednacrt zakona o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji lica s invaliditetom koji i ovaj loš zakon iz 2010. dodatno pogoršava i preko Skupštine Tuzlanskog kantona uputili smo na taj prednacrt zakona naše primjedbe i nadamo se da će biti usvojene – kaže Vahidin Nurikić, predsjednik Udruženja građana Imam pravo.
Promjene moraju krenuti i od školskih klupa jer je to prvo mjesto gdje ova populacija društva nailazi na diskriminaciju. Adekvatan pristup obrazovnom procesu je temelj za osposobljavanje za tržište rada, poruka je sa okruglog stola. Osobe sa invaliditetom imaju šta da ponude, no sve dok smo fokusirani samo na invaliditet, gubimo šansu da primijetimo njihov potencijal.
