Sve više ljudi izbacuje gluten iz ishrane i postavlja se pitanje da li ima istine u toj najnovijoj nutricionističkoj modi.
Postoji li zaista osjetljivost na gluten i da li je ona sve češća?
Odgovor je – ne.
Samo jedan odsto ljudi zaista ima celijakiju – rijetki genetski poremećaj zbog kojeg su ljudi netolerantni na gluten, ali nije zabilježen njihov porast. Drugim riječima, među stotinu ljudi, tek jedan možda ima celijakiju.
Osim toga, u studiji objavljenoj prošlog mjeseca, rečeno je da je procenat ljudi s ovim poremećajem nepromijenjen od 2009. godine.
Kada su u pitanju oni koji nemaju celijakiju ali kažu da su ‘osjetljivi’ na gluten, studija iz 2013. sa Univerziteta Monaš takođe kaže da ni to po svoj prilici nije istina.
Šta se zapravo događa kad ljudi prestanu da konzumiraju gluten?
Alan Levinovic, profesor na Univerzitetu Džejms Medison, proučavao je vezu između religije i hrane i autor knjige ‘Glutenska laž’ kaže da se zapravo radi o mješavini psihologije i promjene u ponašanju.
U knjizi Levinovic razgovara s gastroenterologom Piterom Gibsonom, koautorom studije koja tvrdi da je osjetljivost na gluten najvjerovatnije laž.
Gibson kaže da je glavni razlog zašto se ljudi osjećaju bolje nakon što iz ishrane izbace gluten taj što su promijenili način ishrane.
“Ti ljudi su odlučili da iz ishrane izbace brzu hranu i hrane se zdravije. Pročitali su nešto o ishrani bez glutena i pojačali unos voća i povrća i uopšteno su počeli bolje da se hrane.”
Drugim riječima, iako može da se čini da je izbacivanje glutena iz ishrane pomoglo u mršavljenju, možda se radi o kombinaciji više drugih stvari.
“Lako je okriviti gluten, ali možda se samo radi o tome da ste počeli da birate kvalitetnije namirnice. Međutim, ovakvo objašnjenje ljudi teško prihvataju i vrlo nerado ispituju svoju dijagnozu koju su sami sebi postavili. Niko ne želi da prizna da je njegova zaluđenost bezgluteinskom prehranom čisto psihološke prirode”, kaže Levinovic. Osim toga, povezivanje ishrane s fizičkim simptomima je izuzetno teško.
Studije su pokazale da je ljudima izuzetno teško da se prisjete šta su i kada jeli, kao i da odaberu šta je zdravo a šta nije.
Zato je uvijek bolje kad se ljudi drže nauke, umjesto da sami sebi postavljaju dijagnoze.