Generacije radnike prošle su kroz fabriku Dolac od kada je otvorena 1901. godine, dok je BiH bila dio Austro-Ugarske monarhije. Kompanija je preživjela dva svjetska rata, period Jugoslavije, kao i posljednji rat 90-ih godina, a radi i dan danas u smanjenom kapacitetu.
Iako biznis više ne cvjeta, lokalna tradicija proizvodnje šibica i dalje je izvor ponosa u malom selu Dolac, blizu Travnika, piše regionalna mreža Birn na engleskom jeziku, a prenosi BiznisInfo.
– Osim iz Dolca, ljudi iz Travnika i Novog Travnika i svih okolnih sela su radili ovdje. Ovo je jednostavno naš život, kaže Haris Kulagić, koji radi u fabrici od 1980. godine.
U jednoj smjeni, fabrika može proizvesti 200 do 250 pakovanja, u svakom 100 kutija šibica.
– Nikada ne biste pomislili da pravljenje šibica uzima toliko vremena, kaže direktorica fabrike Ljubinka Lešić.
Kompanije koje naručuju šibice mogu naručiti da njihov logo, odnosno reklama bude otisnuta na kutiji.
Tačan recept za poizvodnju ovih šibica je tajna. Sama fabrika je praktično muzej tehnologije, s obzirom da je stara proizvodna mašina još vidljiva ispod naslaga paučine koja se uhvatila od 1980. godine, kada je uvedena nova tehnologija.
Radnici i dalje čuvaju dijelove opreme koji se zbog zastarjelosti više ne koriste.
No, potražnja za šibicama se generalno smanjuje što pogađa ovu fabriku. Sve više ljudi koristi upaljače, a Kulagić kaže da se šibice danas uglavnom koriste na selima.
Osim što je šibice sve teže prodati, problem predstavlja i strana konkurencija.
– Šibice se uvoze iz zemalja kao što su Kina i Rusija. Vlasti moraju raditi više da zaštite ono što se proizvodi u BiH, kaže on.
Fabriku je 2003. godine kupio lokalni lanac prodavnica Best i, prema riječima Lešić, ovo je jedini razlog zašto je uspjela preživjeti.
– Oni to nisu radili zato što je profitabilna, već da sačuvaju tradiciju, kaže Lešić.
Oko 200 radnika je radilo u fabrici kada ju je Best preuzeo. Kulagić kaže da je lanac platio sve nakupljene dugove i ponudio viškovima radnika posao u drugim dijelovima kompanije.
Šibice se sada prodaju samo u prodavnicama Besta, a zarada je dovoljna da se pokriju plate i doprinosi za 12 radnika koji su ostali do danas, i da se očuva ova vrijedna tradicija.
(Autor: Birn / Prevod s engleskog i obrada: BiznisInfo)
