Iako bi grijna sezona zbog izuzetno niskih temperatura mogla početi i prije planiranog datuma, građani koji se u Tuzlanskom kantonu griju na ugalj u velikom su problemu. Na tržištu ga nema dovoljno, a cijena je znatno veća nego prethodne godine. Kako nemaju vremena za čekanje, biraju alternativne izvore kupovine.
Fadil Pirić iz tuzlanskog naselja Mejdan grije se na ugalj. Prošle godine ga je tona koštala 110, a ove 160 KM. Ni po toj cijeni nije mogao dočekati da mu rudnici isporuče naručeno.
“Bio sam u direkciji za ugalj da se može uplatiti i čekao sam dva mjeseca. Nakon dva mjeseca došao, rekao dajte mi, oni su mi kazali da nema uglja do daljnjeg i ja sam tu odustao”, rekao je Pirić.
Ugalj je kupio na crno sumnjajući u količinu koju je dobio. Ista je situacija i u drugim okolnim domaćinstvima kojima je ugalj primarni energent za zagrijavanje.
“U februaru kupila sam tri tone uglja i imam sad za sad, ali koliko će to trajati, ne znam”, kaže penzionerka Zubejda Pirić.
Iz Rudnika „Kreka“ danas nismo dobili odgovor na upit o tome kada će građani dobiti svoj ugalj, a odgovora nema ni iz Elektroprivrede BiH čiji je generalni direktor nedavno rekao da imaju posložene prioritete, a da se razlozi nestašice trebaju tražiti u rudnicima van koncerna.
“Prioriteti su: Elektroprivreda BiH, javna potrošnja, tu govorimo o ustanovama, školama, zavodima i bolnicama i široka potrošnja, domaćinstva i tek poslije ako nešto ostane može se prodavati kao komercijalni ugalj privrednim subjektima ili eventualno izvoziti”, rekao je Admir Andelija, generalni direktor Eletroprivrede BiH.
“Potražnju za ugljem koji mi proizvodimo i plasiramo na tržište Bosne i Hercegovine i inozemstva ne možemo u potpunosti zadovoljiti iz jednostavnog razloga što smo mi limitirani svojih tehnološkim kapacitetom i onime što mi praktično, po osnovu svojih projekcija i planova, smijemo realizirati u jednoj poslovnoj godini”, rekao je Elvir Salihović, direktor RMU “Banovići”.
Profesor sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Tuzla Sabid Zekan kaže da je uvjeren da uglja ima dovoljno, ali da politika koja svoje interese ostvaruje putem rudnika ne dozvoljava nikakav napredak u eksploataciji.
“Sad vidimo da je elektroenergetski centar kičma kompletne proizvodnje, kičma kompletnog sistema koji daje novi proizvod, jer rudnici vežu za sebe i energija i druge energetske sektore, a ukoliko postanemo energetski zavisni pored našeg uglja kojeg imamo u izobilju, mi ćemo praktično doživjeti jedan ogroman kolaps”, upozorava Zekan.
Ukoliko je tačno da uglja ima dovoljno i da se može efikasnije eksploatisati, odnosno plasirati na tržište na način da građani budu prioritet, apsurdna je situacija da najviše ispaštaju građani Tuzlanskog kantona na čijem se području nalazi najveći rudnički potencijal.
Izvor: BHRT
