Kada je zbog ostanka bez posla Zijada Isić iz Travnika prije dvadeset i jednu godinu počela kopati po kontejnerima imala je za cilj samo prehraniti porodicu. Danas je vlasnica uspješne porodične firme Eko industrijski otpad s petnaest zaposlenih.
Na mjestu gdje je sada sjedište firme bila je deponija smeća, od kojeg je ova uporna žena sa svojom porodicom izgradila uspješnu firmu, koja može biti primjer mnogima. Za Federaciju danas ponosno je pričala o počecima u koje se upustila isključivo kako bi osigurala egzistenciju i bez ikakvog prethodnog znanja o ovom poslu.
“Mnogi su se smijali, mene nikad sramota nije bila ničega. Sramota bi me bilo da ukradem, da sam lopov”, kaže Zijada.
Ono što je za mnoge bilo smeće za Zijadu i njenu porodicu bilo je kapital, s kojim je strpljivo gradila posao. Danas staklo, plastiku, pet ambalažu, tkaninu i papir otkupljuje od sedamnaest komunalnih preduzeća i osamdeset procenata izvozi u Evropsku uniju.
“Danas je to proizvod broj jedan, koji je vrlo tražen na evropskom tržištu”, priča Zijada.
A njenih petnaest radnika, za koje su uplaćeni svi porezi i doprinosi, danas rade u firmi koja je među rijetkima vlasnik certifikata boniteta uspješnog poslovanja.
Recept je, kaže Zizi, jednostavan – rad i domaćinski odnos sve dane u godini. Pa i na osmi mart, koji će ona zajedno sa svojim radnicima provesti na poslu.
“Najlakše je kukati. Svako treba da zasuče rukave, osmi mart nam je svaki dan u godini”, dodaje Zijada.
