Političari, biznismeni, ali i obični građani puno bi toga mogli naučiti od Branka Roglića, 82-godišnjeg poslovnog čovjeka, neki kažu i najbogatijeg Hrvata.
Roglić je svoj put od studenta-poduzetnika, koji popravlja po Splitu televizore i radijske prijemnike vozeći se starom vespom, preko prve firme osnovane u Švicarskoj daleke 1987. godine, te velikih distributerskih ugovora za vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije koji su mu otvorili put ka uspjehu, dogurao da toga da je danas njegova Orbico grupa vodeći svjetski distributer velikog broja globalno zastupljenih robnih marki.
Iako u godinama kada bi trebao i mogao uživati u plodovima svog rada, Roglić i dalje vodi svoje poslovno carstvo te kao vlasnik i član NO-a, ni ne pomišlja na penziju.
Branko Roglić: Posluje širom svijeta
Orbcio grupa iz godine u godinu otvara nova tržišta i traži put distribucije od proizvoda za njegu i ljepotu, prehrambenih proizvoda, tehničkih uređaja, igračaka, tekstila i drugog.
U Hrvatskoj sve više ulazi i u turizam (ima tri hotela, 18 vila i 40-ak jahti za iznajmljivanje) te poljoprivredu (dokapitalizirao je firmu koja proizvodi kulen u Baranji). Poznat je i kao čovjek koji daje ogroman doprinos zaštititi kulturne i historijske baštine Hrvatske, te je zasigurno i najveći hrvatski mecena, piše Poslovni.hr.
Bez dugova ili kredita
Kao najveće Roglićeve doprinose hrvatskoj kulturi i baštini, među ostalim, treba istaknuti obnovu vile jednog od lidera hrvatskog proljeća Mike Tripala u Sinju. Prošle je godine u svom rodnom mjestu Župi Bikovskoj, počeo graditi i galeriju u kojoj će biti dom ogromnog opusa više od 850 umjetnina-slika i 100-tinjak skulptura kupljenih tokom dugog niza godina, koje će, kako kaže, biti njegov poklon i ostavština hrvatskoj kulturi, ali i brojnim turistima koji posjećuju Hrvatsku.
U 2024. je Roglićeva firma na popis uspjeha dodala još jedno zvučno svjetsko ime. S italijanskim Authentic Brands Group, Orbico grupa je potpisala dugoročno partnerstvo za poticanje Championovog poslovanja na području Evrope, Bliskog Istoka i Afrike.
Inače, Roglić je skromni biznismen koji u svakom svom intervju ističe kako ne voli da ga se stavlja u kontekst najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, jer, kako sam tvrdi, niti se tako osjeća niti tako živi, jasno poručuje da su mogućnosti za “širenje Orbica beskonačne”. Slično misli i o Hrvatskoj.
Životna priča tog poduzetnika, graditelja poslovnog carstva koje se prostire širom Evrope, mogla bi biti inspiracija mnogima
Tako je plan Orbico Grupe da do 2030. dosegne prihod viši od 6 milijardi eura, a procjena je da će im stopa godišnjeg rasta od 10 do 15 posto ostati konstantom.
Riječ je o kompaniji koja posluje na 20 tržišta, nemaju dugova ili kredita, a Roglić ističe kako je Orbica grupa prošle godine sa 10.330 zaposlenih ostvarila prihod od 4,33 milijarde eura. Prema planovima, uskoro bi Orbico mogao biti prisutan na čak 30-tak tržišta, a velika je šteta što se uz njega nisu vezali i preostali hrvatski brendovi, koji su tako mogli naći lakši put do novih tržišta i povećati hrvatski izvoz.
Kada je o akvizicijama riječ, Orbico Grupa je samo u septembru prošle godine postala i većinski vlasnik ukrajinske distributerske kompanije SAV koja se nakon transakcije preimenovala u SAV Orbico. Riječ je o firmi s više od 1300 zaposlenih i ekskluzivnim distributerom 60 brendova na ukrajinskom tržištu.
Već sada, uprkos ratu, imaju rast u Ukrajini, a Roglić temeljem bogatog životnog i poslovnog iskustva, vizionarski vjeruje kako će rat u Ukrajini uskoro biti zaustavljen. Posebno od kada je američki predsjednik Trump preuzeo vodstvo SAD-a i uključio se u posredovanje oko sklapanja mira.
Birati najbolje ljude
Gostujući u podcastu Poslovnog dnevnika, Branko Roglić je s novinarom Ilijom Jandrićem, “pretresao”, gotovo sve teme od politike, preko biznisa, historije, kulture, ali i privatnog života i govorio o tome šta ga opušta i kako uživa kad se odmara. Kao glavni zaključak bi se moglo reći kako je taj uspješni biznismen jedan od rijetkih Hrvata koji još vjeruje da Hrvatska može biti uspješna država, uprkos svim problema koje danas ima.
Za razliku od dominantnog dijela građana Hrvatske, Roglić vjeruje i u aktuelne hrvatske političare, pa je tako iznio i inicijativu da organizira ručak premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, koje poštuje i za koje kaže da su uspješni političari, koji bi trebali zatomiti svoj veliki ego, sjesti za stol i vidjeti kako da Hrvatsku učine uspješnijom. Organizirati pomirenje Pantovčaka i Markovog trga još mu nije uspjelo, ali ističe kako Hrvatska, unatoč svim problemima makroekonomski stoji jako dobro, vidljiva je borba protiv korupcije (čak smo i jednog bivšeg premijera osudili zbog korupcije, a ministri se stalno smjenjuju), no i dalje postoje ogromni problemi koje zajedno moraju rješavati svi u državi.
Roglićev put fascinantan je primjer poduzetničke hrabrosti i upornosti
Kao glavne uzroke ogromne hrvatske inflacije vidi u skupoj državi i niskoj produktivnosti, a rješenje treba tražiti u manjim porezima i manjoj državnoj upravi, dok ključne pozicije u državi treba prepustiti pametnima, obrazovanima, mladima koji imaju ideje i mogu unijeti novu energiju.
– Iz cijelog hrvatskog bazena treba stavljati na ključne pozicije najbolje ljude da bismo ostvarili produktivnost i bili najbolji u svijetu. To se mora napraviti, prije ili kasnije. Produktivnost treba podizati edukacijom, znanjem i novim tehnologijama. Nepotizam i stranačko uhljebljenje te ogromna administracija koče razvoj, a stranka koja prva napravi radikalne poteze i smanji ogroman broj županija i gradova, mora biti spremna da će brzo pasti sa vlasti. A to bi bio ključan potez za Hrvatsku – poručuje Roglić.
Prva stvar koju moramo učiniti je da na ključna mjesta stavljamo sposobne, a ne stranačke ljude.
– Danska i Poljska problem skupe državne administracije riješile su redukcijom broja općina i vojvodstava, no u Hrvatskoj takav se politički potez još odgađa – kaže.
Sakuplja najbolje ideje
Po uzoru na poslovanje svoje kompanije Roglić kaže kako bi prepoznavanje novih ideja trebale biti iznad hijerarhije, bahatosti i ega, a poštivanje znanja i čovjeka uvijek su ključ uspjeh firme, ali i države u cjelini. Zato njegov Orbico ima godišnju akciju “Best Ideas” – svi zaposlenici mogu predložiti neku ideju kako unaprijediti poslovanje.
Kao nagradu kreator najbolje ideje može dobiti i dio dobiti iz poslovanja firme. Svake godine od ogromnog broja zaposlenika iz svih država, Roglić na sto dobije preko 100 ideja, koje su svakako korisne za firmu, ali i vrlo poticajne i motivirajuće za ljude koji rade za njega.
Zauzima se za privatizaciju većine javnih poduzeća i zdravstva, osim onih koji su u nacionalnom interesu kao što je upravljanje šumama i vodama, željeznički i trajektni promet.
Roglić je nekada popravljao televizore po Splitu
Uspješni biznismen budućnost Hrvatske vidi u razvoju drvne industrije, poljoprivrede, IT-a gdje smo jako talentirani, ali marikulture, proizvodnje hrane uz more. Tek je djelomično pobornik zelene tranzicije, jer, kako kaže, tu treba biti oprezan, pošto takve politike vrlo često ograničavaju poslovanje i prazne ruralne prostore. Primjer za to je, ističe, stara Napoleonova cesta uz koju je proglašen park prirode, pa se danas uz nju ne mogu graditi kuće, štale, pogoni… I to ostaje neiskorišten mrtvi kapital.
Životna priča tog hrvatskog poduzetnika, graditelja poslovnog carstva koje se prostire širom Evrope, mogla bi biti inspiracija mnogima. Od skromnih početaka, preko izazova Hrvatskog proljeća, do pozicije najvećeg distributera Roglićev put fascinantan je primjer poduzetničke hrabrosti i upornosti. I nije samo uspješan poduzetnik, već i osoba s izraženim osjećajem za društvenu odgovornost.
Poznat i po svojoj filantropskoj djelatnosti – redovito podupire kulturu, umjetnost, sport, te pomaže pojedincima u potrebi i humanitarnim organizacijama poput Caritasa i Crvenog križa. Posebno se ističe njegova podrška hrvatskim umjetnicima i braniteljima. Njegova priča svjedoči o tome da se vizijom, upornošću i predanim radom, uz dozu poduzetničke sreće, može ostvariti izniman uspjeh, čak i iz male zemlje poput Hrvatske.
Za kraj treba reći kako se danas odmara i “meditira” u ribolovu – na polovnom brodu koji je platio tek oko 80.000 eura, iako je vlasnik velikog broja skupih jahti. Toga bi se mogli sjetiti političari kada sjedaju u svoje skupe automobile ili se vozaju helikopterima i avionima na račun poreznih obveznika. Ali i lokalni šerifi koji nemilice troše, misleći da im taj novac jednostavno pripada.
