InterCamp je privatna, porodična firma koja je počela sa radom 2002. godine. Spada u srednja preduzeća sa brojem direktno zaposlenih u prosjeku od 23 do 25, ne računajući sezonske radnike. Osnovna djelatnost InterCampa je distribucija mliječnih proizvoda na području BiH a u pitanju su proizvodi odabranih, uglavnom njemačkih partnera.
Takođe, InterCamp je razvio i kooperantsku proizvodnju mesnih prerađevina pod vlastitom robnom markom Gasto Merak koji distribuira u BiH a u manjem obimu i na tržište Evropske unije.
“Gastro merak je nastao kao izraz želje da se širem tržištu ponude mesne prerađevine sa lokalnom tradicijom, kao i da se lokalnom tržištu ponude proizvodi vrhunskog kvaliteta. Brend obuhvata vrlo širok asortiman mesnih prerađevina od kojih se dio radi kod kooperanata u BiH, a dio kod partnera u Austriji”, kaže direktor InterCampa Nedim Kalamujić.
Kako ističu u kompaniji, problem sa kojima se privrednici u BiH suočavaju su brojni, no InterCamp ide dalje i već je prepoznat kao drugačiji od drugih. Kupce su našli među trgovačkim lancima, veleprodavcima, ugostiteljima, zadrugama, individualnim proizvođačima voća…
“Bh. građani, kao kupci se nalaze u situaciji brojnih ograničenja: kupovna moć je mala, a pod pritiskom malog kupovnog potencijala padaju i kriteriji po pitanju kvaliteta. Drugi je problem dostupnost ponude, a na nju bitno utiče tržište maloprodaje što se u konačnici svodi na to da praktično maloprodavci odlučuju šta će narod jesti i piti. Utakmica između maloprodavaca, svedena na mali broj varijacija, smanjuje mogućnost izbora”, pojašnjava Kalamujić.
Kompanija se bavi i vlastitom primarnom poljoprivrednom proizvodnjom jagodičastog voća kao i kooperantskom proizvodnjom, otkupom, zamrzavanjem i preradom jagodičastog voća. Prerada je u začetku, a kako najavljuju, ubrzo kreće i distribucija prerađevina na bazi voća.
Ova godina je bila prva godina u kojoj se InterCamp pojavio kao otkupljivač malina, a prva iskustva ukazala su na potrebu ozbiljnijeg pristupa u ovoj oblasti.
“Pored napora lokalne zajednice – Općine, udruženja privrednika i poljoprivrednika sa kojima imamo više nego dobru saradnju, treba puno raditi sa ljudima na terenu i posebno posvetiti pažnju mentalitetu u kojem dominira mišljenje da se rezultati postižu brzo, da su mogući sa parcijalnim angažmanom, bez pune primjene svih agrotehničkih mjera i uputa itd. Ali mislim da ovo nije problem samo kod poljoprivrednika, već generalno u bh. društvu, gdje su se u tranziciji društva pogubili realni kriteriji i sistem vrijednosti. Bojim se da su trenutni aduti bh. poljoprivrede u rukama rijetkih pojedinaca, poduzetnika – entuzijasta, koje sistem destimuliše, a inostrano tržište lako diskvalifikuje”, kaže Kalamujić.