Evropski bankarski sektor suočava se s najintenzivnijim talasom spajanja i preuzimanja (M&A) još od globalne finansijske krize 2008. godine, signalizirajući početak duboke strukturne transformacije tržišta koja bi mogla značajno promijeniti način poslovanja banaka širom kontinenta.
Prema dostupnim podacima, vrijednost prekograničnih bankarskih spajanja unutar Evropske unije u 2025. godini dostigla je oko 17 milijardi eura, što predstavlja višestruko povećanje u odnosu na približno 3,4 milijarde eura zabilježenih godinu ranije.
Ovaj nagli rast ukazuje na ubrzanu konsolidaciju sektora i sve izraženiju potrebu banaka za povećanjem obima poslovanja kako bi ostale konkurentne u novom tehnološkom i regulatornom okruženju.
Šta su glavni razlozi rasta
Glavni pokretači ovog trenda su višestruki. Prije svega, tradicionalne banke suočene su s rastućom konkurencijom fintech kompanija koje, zahvaljujući digitalnim platformama i nižim operativnim troškovima, nude brže i fleksibilnije finansijske usluge. Istovremeno, ubrzani razvoj umjetne inteligencije zahtijeva ogromna ulaganja u tehnologiju, što manje banke često ne mogu samostalno finansirati.
Dodatni faktor predstavlja značajan višak kapitala u bilansima evropskih banaka, procijenjen na stotine milijardi dolara, koji se sve češće koristi za akvizicije umjesto za otkup vlastitih dionica.
U uslovima očekivanog pada kamatnih stopa i smanjenja prihoda od kreditiranja, banke nastoje diverzificirati izvore zarade kroz preuzimanje kompanija iz oblasti upravljanja imovinom, investicionog bankarstva i digitalnih finansijskih usluga.
Važnu ulogu u ovom procesu ima i Evropska unija, koja razmatra izmjene regulatornog okvira kako bi olakšala prekogranična spajanja i omogućila stvaranje snažnijih panevropskih bankarskih grupacija sposobnih da konkuriraju velikim američkim i azijskim finansijskim institucijama.
Konsolidacija kao strateški imperativ
Ipak, uprkos rastućem broju transakcija, evropsko bankarsko tržište i dalje ostaje fragmentirano. Većina kreditnih aktivnosti odvija se unutar nacionalnih granica, a različiti pravni i regulatorni sistemi među državama članicama i dalje predstavljaju prepreku stvaranju istinski integrisanog finansijskog tržišta.
Ukoliko se trenutni trend konsolidacije nastavi, evropski bankarski sektor mogao bi u narednim godinama postati znatno koncentrisaniji, s manjim brojem, ali finansijski snažnijih institucija. Takav razvoj događaja mogao bi imati dalekosežne posljedice – od promjena na tržištu rada u finansijskom sektoru do novih uslova kreditiranja za privredu i građane.
Konsolidacija, koja je do prije nekoliko godina bila sporadična i ograničena, danas postaje strateški imperativ za opstanak u sve digitaliziranijem i konkurentnijem globalnom finansijskom sistemu.