Kada je Ajfelova kula otvorena 1889. godine, dočekana je od strane većeg dijela svjetske javnosti kao čudo moderne gradnje.
Iako su hvalospjevi i priznanja svakodnevno stizali na adresu arhitekte Gustava Ajfela, izgleda da maštovitom Francuzu ni to nije bilo dovoljno – morao je sebi da ostavi mali “penthaus” na vrhu grada svjetlosti.
Ajfelov stan nije veliki, ali je veoma udoban, naročito u kontrastu sa hladnom čeličnom konstrukcijom kule. Stan je opremljen u jednostavnom stilu koji su voljeli tadašnji intelektualci, a za toplu atmosferu u stanu zaslužan je i klavir.
Spojene sa Ajfelovim stanom, odmah pored se nalaze laboratorijske prostorije opremljene naučnim instrumentima tadašnjice.
Kada je parisko visoko društvo saznalo za postojanje Ajfelovog stana, većina je, kako se navodi u zapisima iz tog vremena, “pozelenila od ljubomore”. Iako su mu nuđene nevjerovatne sume da stan iznajmi na bar jednu noć, Ajfel ih je sve odbijao i svoje gnijezdo čuvao za sebe i važne goste kao što je bio Tomas Edison.
Danas, nakon decenija daleko od očiju javnosti, stan je ponovo otvoren i posjetioci mogu da zavire kroz prozorčić i vide kako je izgledalo jedno od najpoželjnijih mjesta u Parizu s kraja 19. vijeka.