Dok Konkurencijsko vijeće BiH razmatra prijavu o preuzimanju “ArcelorMittala” od strane fočanske kompanije “Pavgord”, “Koksara” u Lukavcu (nekadašnji GIKIL) čiji je najveći kupac upravo “ArcelorMittal Zenica” kao da broji svoje posljednje dane.
Nakon što je preduzeće H&P d.o.o., dio grupacije “Pavgord”, u junu 2025. godine kupilo fabriku čelika “ArcelorMittal” Zenica i rudnik željezne rude “ArcelorMittal” Prijedor, proces akvizicije sada je pred razmatranjem Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine.
Prvobitna vijest o kupovini šokirala je najprije radnike, a potom i kompletnu bh. javnost. Ubrzo se oglasio i novi vlasnik koji je, putem saopštenja, poručio da ulazak u “ArcelorMittal” Zenica donosi novu snagu i jasnu perspektivu za održivu budućnost jednog od najvažnijih industrijskih postrojenja u BiH.
Zvanično, razlog prodaje su gubici od preko 270 miliona KM u posljednje dvije godine, uz dodatni gubitak od 200 miliona dolara koji će kompanija knjižiti zbog transakcije. Preuzimanje je planirano za novembar, a “ArcelorMittal” će se povući do kraja oktobra.
Svjetska kriza industrije i domaći vizionari
“ArcelorMittal” Zenica je najveći kupac lukavačkog koksa. I dok se o budućnosti zeničkog giganta javno priča, o budućnosti još jednog bh. industrijskog giganta jedva da se govori. Iako je od posljednjeg našeg pisanja o krizi industriji čelika i koksa u Bosni i Hercegovini prošlo više od četiri mjeseca, stanje ni danas nije značajno drugačije.
Naprotiv. Prema najnovijim informacijama do kojih smo došli, za lukavačku “Koksaru” dani kao da su odbrojani. Nakon zabilježenog gubitka od 118 miliona KM u prošloj godini, odnosno 150 miliona za posljednje dvije godine, o čemu smo već pisali, enormni gubici nastavljeni su i ovoj godini. U prvih sedam mjeseci “Koksara” je zabilježila operativni gubitak veći od 23 miliona KM.
Ovi porazni rezultati odraz su globalne krize u industriji čelika i koksa, ali i svih drugih hemijskih proizvoda, naročito na evropskom tržištu, koji pod pritiskog “zelene agende” i deindustrijalizacije proizvoda također zatvaraju svoje fabrike ili proglašavaju stečaj.
“Koksara” u Lukavcu opstajala je isključivo zahvaljujući povjerenju najvećeg dobavljača uglja, koji je nastavljao isporuke osnovne sirovine uprkos gubicima. Međutim, nakon povlačenja jednog finansijera – a zbog nepostajanja bilo kakvog vida garancija i poznavanja jasnog pravca i vizije poslovanja kojim će se kretati streteški kupac “ArcelorMittal” Zenica – vrlo je izvjesno da lukavačku “Koksaru” napusti i novi finansijer.
Pad cijena koksa
I pored mnogobrojnih apela i poziva na reakciju koje su upućivali svim novoima vlasti, “Koksara” Lukavac je do danas ostala potpuno prepuštena sama sebi, nemoćna da bez konkretne podrške nosi teret tržšnih kretanja i cijena koje diktiraju Kina i Indonezija.
Uzimajući u obzir samo tekuću godinu, tržišne analize pokazuju da je cijena koksa zabilježila novi pad za više od 10 posto, odnosno za 24 dolara po toni, dok su cijene uglja ostale na istom nivou. Kontinuirani disbalans cijena sirovine i proizvoda nisu mogli pratiti ni mnogo veći proizvođači, tako da smo u proteklom periodu bili svjedoci zatvaranja mnogobrojnih koksara širom Evrope, uključujući i koksaru u Zenici.
S druge strane, ono što se pokazalo mogućim jeste zaštita proizvodnje pod okriljem državnih aparata, pa su tako države poput Rumunije, Poljske i Luksemburga putem različith subvencija odlučile pomoći svojim industrijama, kako ne bi došlo do gašenja.
U BiH se to nije desilo. Nakon višemjesečne blokade željezničkog saobraćaja prema Luci Ploče koja je mnoge firme, a možda ponajviše lukavačku Koksaru, dovela do gubitaka u proizvodnji i porasta troškova transporta i do četiri puta – svaka vrsta pomoći je izostala.
Štaviše, nakon sanacije pruge, domaći željeznički operater Željeznice FBiH znatno su povećale cijene usluga, što je dodatno opteretilo poslovanje lukavačke Koksare. Ubrzo je došlo i do povećanja cijene električne energije što je sve zajedno dovelo u pitanje trenutnu proizvodnju u Lukavcu.
Radnici zabrinuti, udio u vlasništvu na prodaji
Prema izvorima bliskim redakciji, radnicima su nedavno po prvi put kasnile i plaće. Zarađene plaće za juli isplaćene su im tek početkom septembra. I dok se proizvodnja i dalje odvija na tehnološkom minimumu, radnici s pravom izražavaju bojazan da li će i kada dobiti naredne isplate. U Koksari Lukavac trenutno je zaposleno oko 800 ljudi. Samo prije nekoliko godina taj broj se kretao preko 1000.
Podsjećamo i da je u toku drugi pokušaj prodaje udjela od oko polovine vlasništva u Koksari. Riječ je o udjelu koji je u vlasništvu Koksno hemijskog kombinata d.d. Lukavac u stečaju (KHK d.d. Lukavac). Vrijednost kapitala KHK-a u Koksari je procijenjena na 74,5 miliona KM. Prvi pokušaj prodaje nije bio uspješan. Na drugoj aukciji, koja je bila zakazana za 4. septembar udio se mogao kupiti za oko 37,2 miliona KM. Prema nazvaničnim informacijama, i ovaj pokušaj je propao.
KHK drži udio od 49 posto vlasništva u Koksari. Preostalih 51 vlasništva ima “Global Steel Holdings Limited” iz Velike Britanije iza koje stoji Pramod Mittal. GSHL je kompanija u likvidaciji, a na njenom čelu se nalazio nekadašnji predsjednik Nadzornog odbora GIKIL-a Pramod Mittal, koji je u ljeto 2019. godine uhapšen u Lukavcu pod optužbama da je kreirao kriminalnu grupu koja se bavila izvlačenjem 21 miliona KM iz bh. kompanije.
KHK je u stečaju, dok je Mittal početkom 2023. godine pokrenuo arbitražu protiv Bosne i Hercegovine koja za državu predstavlja prijetnju finansijskog udara teškog čak 400 miliona dolara.
Oči uprte u Pavgord
U vrijeme globalne krize i bez jasne strategije i podrške države, postavlja se pitanje da li je domaća industrija čelika i koksa pred vratima procvata ili potpunog izumiranja.
S druge strane, “Pavgord” je domaći investitor koji ima kapitalnu snagu i viziju proizvodnje koju Mittal nije imao.
U lukavačkoj Koksari tinja nada da bi “Pavgord” mogo kupiti i njihovu kompaniju, što se navodno vidi kao posljednja šansa za spas od stečaja.
Ostaje da se vidi ima li “domaći vizionar” interes za takvu akviziciju i opstanak svog najvećeg dobavljača koksa iz Lukavca ili ćemo biti svjedoci novih velikih stečaja u Federaciji.