Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pobijedio je na nedjeljnim izborima u Turskoj čime se nastavlja njegova vladavina koja traje već 16 godina. Ovu pobjedu mnogi smatraju vrhuncem njegove karijere, a nakon izbora će biti uveden novi predsjednički sistem.
Odrastao u skromnim uslovima
Rođen 1954. u porodici s crnomorske obale, Erdogan je odrastao u skromnim uslovima u Kasimpasi, radničkom dijelu Istanbula. Kao dječak prodavao je na ulici vodu i perece kako bi pomogao porodici.
Kao student se počeo baviti politikom a 1991. godine izabran je Turski parlament, ali mu je zbranjeno da preuzme funkciju jer je bio član Stranke blagostanja koja je smatrana islamističkom i prijetnjom sekularizmu.
Erdogan je bio profesionalni fudbaler prije nego 1994. godine izabran za gradonačelnika Istanbula ispred Stranke blagostanja.
No, godine 1998. uklonjen je s pozicije, zabranjeno mu je obnašanje političkih funkcija i odslužio je četiri mjeseca zatvora, zbog citiranja pjesme s religijskim motivima – „Džamije su naše kasarne…“
Iste godine je Stranka blagostanja proglašena neustavnom i zabranjena je, jer je ocijenjeno da predstavlja prijetnju sekularizmu u Turskoj.
Osnivanje AKP
Erdogan 2001. upostavlja umjereno konzervativnu AKP stranku koja godinu kasnije pobjeđuje na izborima. Suosnivač stranke Abdullah Gul postaje premijer i njegova vlada ukida Erdoganovu zabranu obnašanja političkih funkcija, nakon čega Erdogan 2003. postaje premijer.
Erdogan je ostao na toj dužnosti do 2014. i zasigurno se može pohvaliti uspjesima koje je ostvario na čelu turske vlade. Turska je doživjela brz ekonomski rast a on ju je vodio prema Evropi.
Smrtna kazna ukinuta je 2004., nedugo nakon što je preuzeo dužnost, a 2005. otvoreni su pregovori o pristupanju EU-u. Dok je velik dio Bliskog istoka tonuo u haos, njegova vladavina dokazala je da islam i demokratija ne moraju biti u proturječju.
Erdogan je započeo mirovni proces sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). No proces je u međuvremenu propao, a nasilje eskalira od sredine 2015.
Nova Turska
Budući da dužnost premijera nije mogao obnašati četiri puta zaredom, kandidirao se za predsjednika države 2014. i pobijedio na prvim direktnim izborima za tu dužnost. Ali je njegov krajnji cilj bio preobražaj Turske iz parlamentarne u predsjedničku republiku, odnosno prenos više nadležnosti na predsjednika.
Erdogan preživljava pokušaj državnog udara u julu 2016. nakon čega se mnogo stvari promijenilo. Tada je uveo vanredno stanje i dao uhapsiti desetine hiljada ljudi koje smatra mrežom odgovornom za pokušaj puča.
Od tada ga je sve više evropskih čelnika počelo kritizirati, odnosi sa Zapadom su zategnuti a pristupanje Turske Evropskoj uniji je upitno.
Promjena odnosa sa Zapadom
Iz perspektive Zapada, Erdogan se dramatično promijenio. Godine 2004. belgijski sedmičnik European Voice proglasio ga je “Evropljaninom godine”. Tadašnji njemački kancelar Gerhard Schroeder hvalio je njegovo “zagovaranje većih sloboda, bolje zaštite ljudskih prava i manje uloge države”.
Danas to izgleda kao davna prošlost i Zapad se ni malo ne raduje njegovim političkim uspjesima u Turskoj. Erdogan je, bez sumnje, ostavio svoj pečat na Turskoj kao nijedan političar od njenog utemeljitelja, Mustafe Kemala Ataturka.
Erdogan je oženjen Eminom i imaju dvojicu sinova i dvije kćeri. O njegovom ranom životu snimljen je film „Reis” (Vođa).
