Imao je sve, a onda je ostao bez firme, novca i porodice, te je završio u zatvoru
Marko Marčinko, nekada jedan od najutjecajnijih i najbogatijih ljudi Hrvatske, personificirao je duh poduzetništva ranih devedesetih. Njegovo ime bilo je sinonim za uspjeh, a Glumina banka, koju je osnovao, izrasla je u jednu od najjačih finansijskih institucija u zemlji.
Imao je sve – bogatstvo, ugled, porodicu – no sudbina mu je donijela nagli i surovi preokret. U vrtlogu promjena koje su pratile tranziciju hrvatske ekonomije, Marčinkov imperij doživio je nagli slom. Banka, koja je nekad bila ponos hrvatskog finansijskog sektora, urušila se, a s njome i njegov ugled, piše Dnevno.hr.
Marčinko je osnovao Gluminu banku 1992. godine, a ona je vrlo brzo postala jedna od najbrže rastućih u Hrvatskoj. U kratkom je roku privukla mnoge klijente visokim kamatnim stopama na depozite, međutim, upravljanje bankom pod Marčinkovim vodstvom bilo je obilježeno rizičnim poslovnim praksama i nedostatkom transparentnosti.
Kako su informacije o lošem poslovanju banke počele izlaziti u javnost, klijenti su počeli masovno povlačiti svoje depozite što je na koncu dovelo do likvidnosne krize. U stečaj je Glumina banka konačno otišla 1998. godine, a uprkos intervenciji HNB-a nije joj bio spasa. Stečaj Glumine banke bio je jedan od najvećih bankarskih skandala u Hrvatskoj, ostavivši mnoge štediše i investitore bez sredstava.
Optužbe, suđenja i skandali doveli su ga do gubitka svega što je gradio – ne samo materijalnog bogatstva, već i osobnog života. Završio je iza rešetaka, uvjeren da je postao žrtva političkog progona.
Najveća tragedija uslijedila je kada je njegova supruga Milka sebi oduzela život, što je označilo konačni krah njegove porodice. Marčinko je zbog svega proveo četiri i po godine u Remetincu i Lipovici, iz kojih je izašao kao slobodan čovjek 2006. godine, i okrenuo svoj život za 180 stepeni. I danas smatra da je bio žrtva političkog progona, no to poglavlje života odučio je ostaviti iza sebe i gledati svijet drugim očima.
Ostao bez svega
Nakon rasta i propasti jedne od najvećih banaka u zemlji 1990-ih, Marčinko je preko noći ostao bez svega, no svoj je spas nakon tragičnog kraja supruge i boravka u zatvoru pronašao u duhovnosti, točnije astrologiji, bioenergiji i jogi.
– Ja sam već zaboravio da sam bio bankar, ali kad se osvrnem na prijašnja iskustva, a poznavajući svoju bit, rekao bih da sam cijeli svoj život djelovao po humanim principima. Mnogi su me doživljavali kao terapeuta i u bankarstvu. Iako su ljudi u bankarstvu prvenstveno usmjereni na trku za novcem, rekao bih da su im, osim kredita, od velike koristi bili i moja priroda i sugestivnost. Ja sam već tada u sklopu Glumina grupe proveo u djelo svoj projekt otvaranja dviju ambulanti u kojima se djelomično provodila i alternativna medicina – rekao je prije koju godinu za Nacional.
Iako se godinama borio da dokaže svoju nevinost, i dalje smatra da je morao proživjeti taj put i shvatiti da to što mu se dogodilo nije posljedica njegova djelovanja u ovom životu nego karma koju je nosio. U jednom je trenutku počeo proučavati duhovnu literaturu, vježbati jogu i učiti astrologiju, a mnogo mu je pomoglo pismo đjotiš majstora Tomislava Nikšića, kojeg je upoznao preko svog sina Krune i koji mu je rekao da je to što mu se dogodilo zadano njegovom natalnom kartom i da tu karmu nije mogao izbjeći.
– Mudro je prisjetiti se izreke: „Nije sretan onaj koji puno ima, nego kojem malo treba“. I tu je tajna ljudskog balansa. Mi težimo ljubavi, ali velika je promocija materijalnih i statusnih vrijednosti. Pritom ljudi misle da tako mogu ostvariti svoje želje i put ka sreći. No iz mojeg je iskustva vidljivo da to nije baš tako. Mogu samo reći da sam sretniji sad, ovim načinom života, nego u periodu Glumina banke. Usrećivalo me to kreiranje i stvaranje, no to je sa sobom nosilo i velika opterećenja. Danas ne bih poželio imati život koji sam tada imao i tu vrstu angažmana.
Iza tog uspjeha došao sam u situaciju da smo moja porodica i ja egzistencijalno ugroženi, da mi supruga, opterećena svim tim događajima oko mene, izvrši samoubistvo. I jednog takvog čovjeka, traumatiziranog takvim strašnim porodičnim tragedijama, odvodi se pod jedan novi režim i završava u zatvoru. Izgubio sam suprugu, porodica mi se srušila, sve oslonce, banku koja je bila moja kreacija i moje dijete, a na kraju i slobodu – kazao je ranije za 24sata.
Velika opterećenja
Danas živi skromno i smatra da je sretan čovjek s bogatim iskustvom. Život kakav je imao više nikad ne bi poželio.
– Došao sam u životnu dob koja mi omogućuje da sve to realno prosuđujem. Više sam posvećen sebi, jer kad ste u uslovima velikog biznisa i kad su vam prioriteti drugačiji, u većoj mjeri zanemarujete sebe i svoje hobije te vam trpi i duša i tijelo – zaključio je Marčinko.
Ono što je nekoć bilo carstvo sagrađeno na viziji i ambiciji, nestalo je u vihoru pravosudnih procesa, sumnji i tragedija. Priča o Marku Marčinku ostaje kao podsjetnik na krhkost moći i bogatstva u nesigurnim vremenima, ali i na ljudsku dimenziju poslovnog neuspjeha.
