Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je ove sedmice, nakon sastanka sa zvaničnicima Republike Srpske, da će Srbija “do kraja ove ili početkom naredne godine uputiti dodatnu finansijsku podršku ovom bh. entitetu”. Istakao je da je “moralna obaveza Srbije da bude uz RS”.
Piše: Goran Mrkić
Iako nema previše detalja o planiranoj podršci, vjerovatno se radi o nekoj vrsti direktne pomoći budžetu RS u izmirenju obaveza, poput isplate plata, penzija itd. Zanimljiva je i riječ “dodatnu”, što je priznanje da Srbija praktično već učestuvje u održavanju likvidnosti RS.
Primjer za to je jedna od aukcija obveznica Republike Srpske koja je održana u prvoj polovini ove godine, kada je vrijednosne papire otkupila Komercijalna banka Srbije. Ovo je primjer direktnog upumpavanja novca državne banke u Srbiji u budžet RS.
Osim toga, Srbija je ranije odlučila da finansira razne infrstrukturne projekte u RS, poput aerodroma u Trebinju ili autoputa od granice ka Bijeljini.
Zašto uopšte glasati!?
Ova pomoć svakako je dobrodošla, ali postavlja se pitanje da je li Republika Srpska bankrotirala, ili se očekuje da će banktorirati do kraja ove godine!? Ukoliko joj treba “finansijska pomoć” Srbije da ispuni svoje budžetske obaveze i realizuje razvojne projekte, onda se čini da jeste.
Sama podrška Srbije ni po čemu nije sporna, ali se valja sjetiti da građani RS nisu glasali za Vučića. Republika Srpska ima svoju vlast od koje se očekuje da brine o budžetu, izvršava svoje obaveze i ulaže u razvoj infrastrukture. Drugim riječima, da radi sve ono što su građani povjerovali da će moći raditi kada su joj ukazali povjerenje.
Ako to nije u stanju da radi, i to je uredu, ali to treba otvoreno reći građanima.
Ukoliko će Srbija finansirati budžet RS, graditi aerodrome, puteve i industrijske zone, da li je onda uopšte važno ko je na vlasti u RS. Zašto onda glasati!?
Niko nema dovoljno novca
Sve države u svijetu tokom pandemije su se suočile sa ekonomskom i finansijskom krizom, i skoro nijedna nije imala gotovog novca da se izbori s problemima. Stoga je svjetski dug, koji je svakako bio na rekordnom nivou, zabilježio novi drastičan rast.
Velike države i zajednice, poput SAD ili Evropske unije, imaju mogućnost da se zadužuju same kod sebe, jednostavno štampanjem dodatnog novca, vodeći pritom računa da ne izazovu previsoku stopu inflacije. BiH nema tu mogućnost zbog takozvanog valutnog odbora, odnosno povezanosti naše valute s eurom.
Novac od Međunarodnog monetarnog fonda koji smo dobili u prvoj polovini godine neće biti dovoljan. Stoga ostaje zaduživanje na finansijskom tržištu, odnosno prodaja obveznica i trezorskih zapisa čiji su kupci komercijalne banke. No, i ta mogućnost je ograničena zbog lošeg kreditnog rejtinga BiH.
Veliki brat će biti tu
Država je bankrotirala onog krenutka kada nema novca da izvršava svoje obaveze, niti ima mogućnost da se zaduži na komercijalnoj osnovi. Humanitarna pomoć “bratskog naroda”, bez obzira da li se radi o konzervama hrane ili kupovini državnih obveznica, potvrđuje činjenicu da je zemlja, ili u ovom slučaju entitet, u bankrotu.
Kao i kod svakog problema, priznanje bi bio prvi korak ka oporavku. S obzirom da je teško očekivati to priznanje, malo je vjerovatno da će doći do značajnijeg oporavka.
Kažu da svaki put kada profesionalnom prosjaku date novac, vi mu ne pomažete da izgradi bolji, drugačiji život za sebe, već ga ohrabrujete da nastavi raditi ono što već radi. Svaki put kada Srbija omogući Republici Srpskoj izvršenje budžetskih obaveza, ohrabruje je da nastavi raditi kao i dosada.
Nema, dakle, potrebe ni za kakvim reformama, razvojem, borbom… Svaki put kad zagusti – veliki brat će biti tu!
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
