Indija će ove godine prestići Francusku i Veliku Britaniju i postati četvrta najveća ekonomija svijeta. Tu se neće zaustaviti, pa će, prema procjenama MMF-a, do 2022. godine prestići Njemačku, a pet godina kasnije i Japan.
Šta će se dalje dešavati, teško je prognozirati. Neki smatraju da će Indija nastaviti rasti i da će do 2050. prestići SAD, a u drugoj polovini stoljeća i Kinu i postati vodeća svjetska ekonomija.
Ključna razlika između Kine i Indije u drugoj polovini vijeka bit će ta što će Indija imati mlađe stanovništvo. Stanovništvo Kine stari zbog „politike jednog djeteta“ koja je dugo provođena, dok u Indiji takvih ograničenja nije bilo.
Naravno, treba imati na umu da, kada Indija prestigne Francusku, Veliku Britaniju ili Njemačku po ukupnoj veličini ekonomije, to ne znači da će prosječni Indijci živjeti bolje od stanovnika ovih zemalja. Indija je po životnom standardu, odnosno bogatstvu po glavi stanovnika, i dalje daleko iza ovih država, i pitanje je da li će ih ikada sustići.
Indija je bila najveća, šta se desilo?
Inače, Indija se na ovaj način vraća tamo gdje je već bila prije nekih 300 godina. Indija je u 18. vijeku bila najveća ekonomija svijeta i imala je najrazvijeniju industriju.
U Indiji se obavljalo 25 posto svjetske industrijske proizvodnje do 1750. godine, a roba se prodavala širom svijeta. Na ovu državu se tada odnosila oko četvrtina svjetske ekonomije i globalnih prihoda.
To se naglo mijenja u drugoj polovini 18. stoljeća kada Indija postaje britanska kolonija. Velika Britanija iz korijena mijenja indijsku ekonomiju i ovu državu koristi kao izvor sirovina i ujedno kao veliko tržište za prodaju svoje robe.
Tako je, naprimjer, pamuk uvožen iz Indije u Britaniju, od njega se pravila odjeća koja je potom prodavana Indiji. Zbog toga industrijska proizvodnja u Indiji naglo propada, a umjesto gotovih proizvoda počinju se izvoziti samo sirovine.
- Udio Indije u globalnim prihodima pao je s 22,6 posto 1700. godine na 3,8 posto 1952.
- Udio Indije u svjetskoj ekonomiji pao je sa 24,4 posto 1700. na 4,2 posto 1950.
- Udio Indije u industrijskoj proizvodnji pao je sa 25 posto 1750. na samo 2 posto 1900.
Na kraju britanske vladavine, Indija je ostala jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, industrija je bila razorena, infrastruktura nerazvijena, a stanovništvo gladno i uglavnom nepismeno.
Nakon što je dobila nezavisnost 1947, počinje ekonomski oporavak Indije. No, poces je išao veoma sporo zbog loše infrastrukture, nedostatka novca, velike populacije, visokih troškova za odbranu itd.
Ekonomska revolucija počinje 1991. godine kada na vlast dolazi Manmohan Singh, koji je prilikom peuzimanja funkcije rekao: „Nijedna sila na svijetu ne može zaustaviti ideju čije je vrijeme došlo. Ulazak Indije među vodeće ekonomske sile svijeta jedna je od tih ideja“.
On sprovodi reforme koje dovode do ekonomskog rasta po stopi od 6 do 8 posto godišnje. Nominalni GDP porastao je sa 266 milijardi dolara 1991. godine na 2.264 milijarde 2016. Indijski rast se nastavlja dalje istim tempom.
(Autor: BiznisInfo)
