Različite ranjive skupine su često na marginama društva, a još su češće tamo potpuno apsurdno i neopravdano. Urbana agrikultura je samo jedan djelić života, gdje ranjive skupine daju svoj nezanemariv doprinos.
Ovo svjedoče brojni živi primjeri – na putu od Afrike do Evrope, od Maroka i Gambije, preko Španije, te Bosne i Hercegovine, do Njemačke. Uz osobe s različitim poteškoćama, ljudi u pokretu, odnosno migranti, također su ranjiva skupina, a koja, sve češće, daje svoj doprinos urbanoj agrikulturi. Naime, njihovi konačni proizvodi ispunjavaju želje evropskih kupaca, istančanog ukusa, dubljeg džepa i većeg novčanika.
„Socijalno poduzeće Greens d. o. o. je osnovano, 2018. godine, kao odgovor na potrebe savremenog čovjeka, za provjereno zdravom ishranom, ali i s ciljem radne integracije, te ekonomskog osnaživanja osoba s invaliditetom. Prvo je poduzeće za proizvodnju mikropovrća, začinskog bilja i jestivog cvijeća u Bosni i Hercegovini. Nastalo je uz podršku nevladine organizacije ProReha, koja se bavi radnom rehabilitacijom, edukacijom, osposobljavanjem i zapošljavanjem osoba s invaliditetom i drugih teško upošljivih kategorija ljudi“, počinje Vedad Vajzović, direktor društveno odgovornog poduzeća Greens d. o. o., iz Vogošće, pored Sarajeva.
„Greens posjeduje OK-certifikat (Organska kontrola, op. a.), koji potvrđuje to da je naše mikropovrće, začinsko bilje i jestivo cvijeće premium-kvalitete i da su uzgojeni isključivo na organskim principima. U procesu proizvodnje i distribucije, važnu ulogu imaju osobe s invaliditetom. Za organsko i začinsko bilje smo se odlučili, jer je istraživanje tržišta, u BiH, pokazalo to da se, na njemu, ne može naći domaće mikropovrće, začinsko i ljekovito bilje, te jestivo cvijeće, posebno ne svježe i uzgojeno na ekološkim i organskim principima, a to je upravo ono što mi radimo. Također smo, kroz višegodišnji rad, s osobama s invaliditetom, uvidjeli to da je ovo idealan posao za njih, jer oni biljkama pružaju posebnu pažnju i ljubav. Imaju istančan osjećaj za mikro-detalje, što ih čini stručnjacima u ovoj profesiji“, dodaje Vajzović.
Cilj im je, kažu, podići svijest javnosti o prednostima konzumiranja svježeg ekološkog mikropovrća, začinskog bilja i jestivog cvijeća, ali i unapređenje procesa upošljavanja osoba s poteškoćama, istovremeno rušeći predrasude o njihovim radnim sposobnostima.
„Kroz aktivno učešće osoba s invaliditetom, u radu Greensa, primjerom pokazujemo to da je ova ranjiva kategorija, naših sugrađana, sposobna proizvoditi kvalitetno organsko mikropovrće, začinsko bilje i jestivo cvijeće, čime direktno doprinose ličnom razvoju, kao i boljem, te zdravijem društvu“, objašnjava Vedad Vajzović.
A mikropovrće su zapravo mladi izdanci povrća, veći od klica i manji od presadnica. Ovo mlado povrće ima intenzivan okus. Odlikuje se nježnošću i sočnošću, te visokim sadržajem korisnih tvari.
Mikropovrće ima od četiri do čak 40 puta više nutritivnih vrijednosti od klasičnog povrća, te važan utjecaj na izlučivanje otrova iz organizma i jačanje imuniteta, a ovo je posebno važno tokom pandemije koronavirusa.
Berba mikropovrća se obavlja isključivo ručno, a zbog kratkog vremena uzgoja, cijeli proces rasta je ekološki. To znači da biljke nisu tretirane hemijskim sredstvima.
Zbog sadržaja korisnih tvari i vrhunskog okusa, mikropovrće je sve traženije u najfinijoj gastronomiji.
Mikropovrće je cijenjeni dodatak salata, tzv. funkcikonalnih ili pametnih sendviča i biljnih napitaka, posebno na menijima prestižnih restorana.
„Naše kvalitetne proizvode su prepoznali vodeći bh. kuhari i šefovi renomiranih restorana i hotela, visoke klase, sa kojima svakodnevno sarađujemo i isporučujemo naše svježe proizvode. Također, naši proizvodi se mogu kupiti – u tržnim centrima, najpoznatijih tržnih lanaca u BiH, kao i u prodavnicama zdrave hrane, te poljoprivrednim apotekama“, pojašnjava Vajzović.
I ljudi u pokretu su bitna karika urbane agrikulture
Stakleni vrtovi španskog grada Almería opskrbljuju znatan dio Evrope prilično jeftinim, a kvalitetnim, voćem i povrćem. To gotovo ne bi bilo moguće bez upošljavanja migranata iz Afrike, piše Deutsche Welle.
U provinciji Almería, na više od 30.000 hektara, u staklenim vrtovima, godišnje se proizvede oko 3,5 miliona tona voća i povrća. Vlasnici ovoga „mora stakla“, kako nazivaju nepregledna polja staklenih vrtova, različiti su. Pojedini su u vlasništvu manjih lokalnih farmera, a neki multinacionalnih kompanija, koje izravno proizvode za supermarkete u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Tamo krajnji konzument obično i ne zna to da mu je voćku uzgojio čovjek u pokretu.
Almería je istodobno i ulaz za mnoge migrante, na putu iz Afrike u Evropu. Samo je prošle godine ovdje pristalo više od 400 brodova s više od 12.000 ljudi u pokretu. Svježa radna snaga za lokalnu agrikulturu.
Svakodnevno, još u cik zore, nekoliko desetaka migranata se okuplja, oko kružnog toka, usred agrikulturne regije Almería. Obično farmeri tu svrate, kako bi nekoliko njih unajmili, za radove u jednom od svojih brojnih staklenih vrtova.
Lidia Martinez Walbrecht i njen suprug Tobias Übel su iznajmili 1,5 hektara, pod staklenicima, na kojima uzgajaju paprike i krastavce. Naime, i oni upošljavaju radnike iz Afrike.
„Najveći problem je konkurencija, iz Turske, koja zbog nižih troškova proizvodnje vrši pritisak na cijene u Evropi. Prošle godine, imali smo dobit od 25.000 eura, a ove će godine biti još gore. Prošlog decembra, kilogram krastavaca je pao na samo osam centi. Da bismo pokrili troškove, cijena mora biti najmanje 65 centi“, kaže Martinez Walbrecht.
Njen suprug, Tobias Übel, bivši mehaničar, pri Njemačkom ratnom zrakoplovstvu, objašnjava to kako pritisak mnoge farmere „tjera“ na nefer-metode.
„Oni koji svojim radnicima plaćaju manje od minimalca i ne prijave ih, mogu uštedjeti i do 20.000 eura godišnje. To je začarani krug“, kaže Übel.
Ipak, ljudima u pokretu, koji nerado govore za medije, svaki zarađeni euro – u urbanoj agrikulturi, na njihovom dugom, surovom i neizvjesnom putu, ka zapadnoj i sjevernoj Evropi – puno znači.
Pčelarstvo za svakoga
„Apiform-košnica, kao inovativno rješenje, ima za cilj da svim osobama – bez obzira na spol, fizičku spremnost, godine, umanjenu tjelesnu motoriku, invalidnost ili gubitak ekstremiteta – koje se žele baviti pčelarstvom, ponudi podjednake mogućnosti u radu“, priča Haris Tahmiščić, koji je, sa svojim ocem, Almirom Tahmiščićem, dizajnirao košnicu, ali i kreirao cijeli projekt APIFORM.
„Prvi put, u svijetu, uvodimo koncept sjedećeg pčelarstva, dokazujući to da se može pčelariti sjedeći, u hladu, bez podizanja ili prenosa tereta. Kroz humani odnos prema pčelinjoj zajednici i pčeli – kao jedinki, kroz biologiju pčele – pronašli smo rješenja, iz prirode i u vezi s prirodom. Inovativnim rješenjima smo stvorili prostorne uslove, za prirodan razvoj pčelinjih zajednica, sa materijalima koji nisu štetni za pčelinju zajednicu. Stres pčela i pčelara smo sveli na minimum i tako početnicima olakšali pristup pčelarstvu“, dodaje Tahmiščić.
Vodeći se novim istraživačkim studijama i saznanjima, priznatih univerziteta, univerzitetskih knjižnica i instituta, u svijetu, iz oblasti pčelinjeg prostora, biologije pčele i oblasti tehnika pčelarenja – nastala je Apiform-košnica.
Apiform-košnica je usaglašena s Evropskom konvencijom za zaštitu životinja, koje se uzgajaju, u agrikulturne svrhe, te propisima Evropske unije, iz domene sigurnosti hrane, ekologije i oblasti pozitivne pčelarske prakse.
Apiform-rješenje omogućava „inspekcijski“ pregled, bez otvaranja košnica, prihranu pčelinjih zajednica, čak i po kiši ili vrućinama, bez upotrebe zaštitnog kombinezona. Poboljšani uvjeti, za brže čišćenje i lakše održavanje higijene, čine rad – s Apiform-košnicama – znatno učinkovitijim.
Apiform-košnica je pogodna za postavljanje u urbane zone, blizu stambenih jedinica, a dimenzije su prilagođene za smještaj većeg broja košnica na transportno vozilo.
Pravilnim načinom raspoređivanja, na usjevima i voćnjacima, zbog odgovarajućeg pčelinjeg prostora, rad s Apiform-košnicama omogućava oprašivanje cvjetova na većim agrikulturnim površinama.
„Krajem 2015. godine, Apiform-košnica, za sjedeće pčelarstvo, izabrana je, od Evropske komisije, jednoglasnom odlukom, devet internacionalnih sudija, kao najbolja društvena inovacija, za 2015. godinu. Za godišnju nagradu Evropske komisije, bilo je prijavljeno 1.400 projekata, iz 40 zemalja, a APIFORM je jedini iz Bosne i Hercegovine, koji se prijavio i koji je ikada primio ovakvu nagradu“, pojašnjava Haris Tahmiščić.
„2015. godine, na 44-vrti Međunarodni pčelarski kongres Apimondia, održan u Južnoj Koreji, o temi Pčele koji povezuju svijet, tim APIFORM-a je pozvan, da održi predavanje, pred 10.000 učesnika, iz 130 zemalja. U cilju promocije, APIFORM-tim je posjetio, 2015. i 2016. godine, 14 gradova, u 10 zemalja, te u nekim od najuticajnijih gradova Evrope prezentirao ideje – na simpozijima, konferencijama i forumima“, zaključuje Tahmiščić.
Almir Tahmiščić je i autor knjige Apiform, paviljonsko pčelarstvo. Međutim, dok se razvijeni svijet može pohvaliti i uzgojem pojedinih domaćih životinja u urbanim sredinama, kao dijelom urbane agrikulture, lokalna zakonska uređenost u Bosni i Hercegovini još npr. malu urbanu pčelu jednako tretira kao veliku ruralnu kravu. Naime, niti jedna, ni druga, još nema službenu dozvolu za svoj boravak u gradu.
Nihad Penava / Članak realizira Frutta da Penava, uz podršku Heinrich-Böll-Stiftunga, neovisne političke fondacije, pod okriljem Njemačke stranke zelenih (Bündnis 90/Die Grünen) iz Berlina.
