Od početka ove godine odabrana grupa nezaposlenih u Finskoj primat će plaću od 560 eura i s tom plaćom nisu povezani nikakvi uvjeti.
Time je Finska prva zemlja na svijetu koja se upušta u eksperiment, kako to funkcionira na ponašanje građana.
“Plaću” će dijeliti finska služba za socijalnu zaštitu, u ovoj zemlji poznata kao Kela. Možda treba dodati da taj iznos za život u Finskoj nipošto ne znači da neko može lagodno živjeti – prosječna plaća je negdje oko 3.400 eura, a to onda znači i da su troškovi života za naše uvjete zastrašujuće visoki.
Ali to nije ni smisao takvog temeljnog prihoda, objašnjava Marjukka Turunen koja je na čelu pravnog odjela Kele:
– Mislimo da bi to mogao biti odličan poticaj da ljudi prihvate barem male i poslove na određeno vrijeme. Do sada su i nezaposleni vrlo nerado prihvatali takve poslove jer su se bojali da će tako biti gurnuti na dno skale ako se pojavi “pravi” posao, a onda je tu bio i problem poreza. Jer ako se taj prihod zbroji s pomoći koju primaju, ponekad je ispadalo da im je u džepu ostajalo manje nego da uopće ne rade. U ovom konceptu je to drugačije: na taj temeljni prihod se ne plaća porez, čak i ako nađu posao i zarade nešto osim toga. To će im dati finansijsku sigurnost. Mogu računati s tim da će im taj novac stići na vrijeme. Što će učiniti s njim, to je njihova stvar – objašnjava pravnica socijalne službe.
Određena sigurnost
Sudionici eksperimenta bit će izabrani slučajnim postupkom među svim osobama između 25 i 58 godina koji su u Finskoj još u novembru 2016. primali pomoć za nezaposlene. Izabrane osobe su obaviještene 31. decembra i neće moći odbiti učešće u tom eksperimentu.
Institucija za socijalnu zaštitu je uvjerena kako će “primarni cilj” tog eksperimenta biti povezan za promocijom zapošljavanja. A uz to će i pomoći samim nezaposlenima koji su, osim potrage za poslom, morali još ispunjavati nebrojene formulare i papire da bi ostvarili svoju pomoć.
Predviđeno je da eksperiment traje dvije godine i u ovoj zemlji se nadaju da će ga proširiti na još više sudionika. No to još nije odobrila Vlada Finske.
U svim tim raspravama o temeljnom prihodu se čuju kritike kako će tako ljudi biti još manje motivirani potruditi se da nađu posao. Ali je činjenica da se radna okolina u našem današnjem društvu bitno promijenila u usporedbi s ne tako davnom prošlošću. Industrija sve manje treba ljudsku radnu snagu, nego tek stručnjake koji će upravljati računarima. Zato zagovornici takvog prihoda tvrde kako će on u jednom trenutku postati nužan jer jednostavno neće biti dovoljno radnih mjesta za čitavo radno sposobno stanovništvo.
Takav temeljni prihod se još uvijek protivi uvriježenoj predodžbi da se tek radom i zalaganjem može za-raditi novac. Švicarska je 2016. godine provela referendum u kojem je predlagan temeljni mjesečni prihod od 2.500 švicarskih franaka (oko 2.300 eura) i radišni Švicarci su taj prijedlog uvjerljivom većinom – odbili.
I drugi eksperimentiraju
Ali, o sličnim modelima se razmišlja i u drugim zemljama, ne samo u imućnim državama poput Finske ili Holandije, nego i u Keniji i čak Indiji. Po odvažnosti je odmah nakon Finske Kanada: u pokrajini Ontario je predviđeno da se 2017. također provede eksperiment ograničenih razmjera.
Temelj te inicijative je mišljenje bivšeg konzervativnog senatora Hugha Segala kojem je jednostavno dosadila vječita rasprava zagovornika i protivnika takvog koncepta – makar i jedni i drugi sve govore i tvrde samo teoretski.
Senator je zato smatrao kako je potrebno “stvoriti dokaz kako bi se formirala politika razvoja, bez predrasuda i zaključaka koji su unaprijed doneseni.”
Kanadski senator je zato predložio program koji će trajati tri godine. Izabrane osobe će tako dobivati 1.320 kanadskih dolara mjesečno (oko 930 eura), a predviđa se da njime budu obuhvaćene i invalidne osobe. Oni će primati 1,820 dolara (oko 1.280 eura).