Evropska unija planira do 2027. potpuno prestati uvoziti ruski plin. No njena težnja naći što više izvora propada jer je sad Evropa preplavljena skupim američkim ukapljenim plinom.
Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, 2021. Evropa je oko 50 posto svog prirodnog plina uvozila iz Rusije, uglavnom putem plinovoda. Nakon ruske invazije 2022. Evropljani su brzo počeli smanjivati ovisnost i u tri godine su potrošnju ruskog plina smanjili za dvije trećine.
Istovremeno, Evropa se počela sve više oslanjati uvoz ukapljenog plina i to prije svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Taj je plin nakon invazije dobio nadimak „plin slobode” i njegov prevoz preko Atlantika stalno povećava zahvaljujući mreži novih terminala u državama EU.
Do 2025. oko 57 posto uvoza LNG-a u EU stizalo je iz Sjedinjenih Država, gotovo četiri puta više nego 2021. Prema analizi Instituta za energetsku ekonomiku i financijsku analizu (IEEFA), taj bi udio do 2030. mogao narasti i na 80 posto. SAD prije 2016. nije izvozio plin jer su zalihe bile namijenjene domaćem tržištu, no danas je postao najveći svjetski dobavljač LNG‑a.
Američki plin je najskuplja opcija
Plin će još neko vrijeme ostati dio evropske energetske tranzicije, a većina plina u Evropu stiže iz Norveške putem plinovoda. No analitičari upozoravaju da bi nagli rast uvoza američkog LNG-a mogao ugroziti planove o energetskoj neovisnosti i sigurnosti.
IEEFA u svom izvještaju navodi da pretjerano oslanjanje na američki LNG “proturječi” planu REPowerEU iz 2022., koji nastoji okončati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima „uštedama energije, diversifikacijom izvora i ubrzanim prelaskom na čistu energiju“.
Osim toga, rast američkih isporuka nije u skladu s ciljem EU‑a da energija bude jeftinija.
– Američki LNG najskuplji je za evropske kupce, ali evropske firme svejedno potpisuju ugovore – kaže Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna evropska analitičarka IEEFA‑e i autorica izvještaja o rastu energetske ovisnosti EU‑a, piše Deutsche Welle.
Među tim ugovorima je i sporazum novoosnovanog poduzeća Atlantic‑See LNG o opskrbi jugoistočne Evrope, a moguće i Ukrajine, američkim LNG‑om. Plin bi se dopremao preko grčkih terminala i regionalnog „Vertikalnog plinskog koridora“.
Prema podacima agencije Reuters, predstavnici grčkog poduzeća 24. februara sastaju se s američkim dužnosnicima kako bi osigurali do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje u idućih 20 godina za opskrbu centralne i istočne Evrope. Atlantic‑See LNG već je potpisao dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom, jednim od najvećih američkih izvoznika LNG-a u EU.
Trumpova “energetska dominacija”
Još 2023. njemačka državna firma Securing Energy for Europe – nekadašnji Gazprom Germania – potpisala je dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom o uvozu miliona tona LNG-a godišnje iz njihovih postrojenja u Louisiani.
Direktor Venture Globala Mike Sabel izjavio je da je „zahvalan na snažnom vodstvu predsjednika Trumpa” i svima „s obje strane Atlantika” koji podupiru trgovinu američkim LNG-om.
Predsjednik SAD‑a Donald Trump promovirao je politiku američke „energetske dominacije“ i u junu 2025. dogovorio trgovinski sporazum između EU‑a i SAD‑a kojim se Evropa obvezuje da će do 2028. godišnje kupovati američkih energenata – ukapljenog plina, nafte i nuklearnog goriva – u vrijednosti od gotovo 630 milijardi eura (750 milijardi dolara).
– Taj je sporazum prisiljava Evropu kupovati sve više američke energije – kaže Jaller-Makarewicz i upozorava da će, kad bude formaliziran, dodatno povećati rizik „geopolitičke ovisnosti visokog rizika“ o američkom LNG‑u.
IEEFA u svom izvještaju zaključuje: „Sporazum u praksi veže energetsku opskrbu EU‑a uz jednog dobavljača, čime se dovodi u pitanje energetska sigurnost i ugrožavaju planovi za smanjenje potrošnje plina.“ A kad EU krajem 2027. potpuno zabrani uvoz ruskog plina, potražnja za američkim plinom bi mogla čak još biti veća.
Monopol jednog umjesto monopola drugog
Već kad je Evropski parlament u decembru glasao za postepeno ukidanje uvoza ruskog plina i nafte, stručnjaci upozoravaju da sama obustava uvoza iz Rusije ne znači automatski i veću raznolikost u opskrbi.
– Diversifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim – rekao je Raffaele Piria, viši saradnik berlinskog instituta Ecologic koji ističe da Evropi treba jasna definicija diversifikacije i strategija usklađena s današnjim geopolitičkim okolnostima.
Jer odnosi EU i SAD nipošto nisu više tako dobri: tu su i prijetnje carinama državama EU‑a koje odbijaju njegove zahtjeve u vezi s aneksijom Grenlanda tako da se i Brisel počeo pitati, koliko je mudro osloniti se na američki plin.
– U ovim burnim geopolitičkim vremenima, Evropa mora ostati snažna i jedinstvena i težiti neovisnosti. To znači udvostručiti ulaganja u čistu, sigurnu i domaću energiju – poručio je povjerenik Evropske komisije za energetiku i stambenu politiku Dan Jorgensen na summitu Sjevernog mora u Hamburgu krajem januaru.
Drugi izvori energije
Na summitu je dogovoren i „Zajednički pakt o ulaganju u pučinske vjetroelektrane“, uz još nekoliko mjera usmjerenih na postizanje čiste i neovisne energije u EU‑u.
Jorgensen je također rekao da bi Evropa trebala nabavljati mnogo više plina iz drugih zemalja kao što su Kanada, Katar ili Alžir.
– Smjer evropske energetske politike mogao bi se promijeniti. Ako EU ostane čvrst u namjeri da potrošnju plina zamijeni čistim izvorima energije, potražnja će padati – ističe Jaller-Makarewicz.
U takvim okolnostima mogli bi i propasti postojeći dogovori o američkom LNG-u, temeljeni na memorandumima o razumijevanju – formalnim ali pravno neobvezujućim sporazumima.
U međuvremenu je više od 120 europskih i međunarodnih organizacija civilnog društva poslalo pismo čelnicima EU‑a s pozivom da prekinu pregovore o trgovinskom sporazumu EU‑SAD koji Evropu trajno veže uz američki izvoz energije.
U pozivu na „smanjenje ovisnosti o američkim fosilnim gorivima u znak solidarnosti s onima koji su ugroženi Trumpovim fosilnim imperijalizmom” podsjeća se i na nedavni napad na Venezuelu i Trumpova težnja prisvojiti Grenland.
