Znamo dobro onu čuvenu istinu da uvijek najviše želimo ono što ne možemo da imamo. U ljudskoj prirodi je da osvaja ono što je nedostižno. Zbog našeg velikog ega, osoba koja nas odbija postaje predmet naše želje.
U situacijama kada nam onaj u kog smo zaljubljene pokaže da nas je primijetio i da želi sa nama nešto više, mi gubimo interesovanje. Naučeni smo da glumimo osvajače. Za to su zaslužni ljubavni filmovi koji nas uče da osvajamo, da se borimo za neku osobu, samo što u takvim filmovima osvajač ne biva ohlađen na kraju.
Naučili smo da ne dobijamo lako ono što želimo – uživamo u usponima i padovima koji dolaze u ljubavi za koju se borimo. Osjećamo se lijepo kada osvajamo nešto što vrijedi našeg truda.
Postoji i mnogo bioloških razloga zbog kojih nas privlače ljudi koje mi smatramo boljim od nas. Evolutivna je težnja da se stvori što bolje potomstvo. Nas privlače ljudi koji izgledaju zdravo, jako i pouzdano a da su pri tome nježni, osjećajni i zaštitnički nastrojeni. Bez obzira na to da li želimo da sa tom osobom imamo potomstvo ili ne želimo, mi tražimo idealnog partnera u svakom smislu. Podsvjesno želimo gene koji će u kombinaciji sa našim ostvariti lijepo potomstvo. Međutim, ako nam se neko nudi na tacni, u stanju smo da ga smatramo lošijim od nas.
U prirodi je čovjeka da se osjeća kao da nije vrijedan ljubavi. Dio nas je nesiguran oko vrijednosti koju posjedujemo. Kada se pojavi neko ko pokaže interesovanje prema nama, mi smo skloni da mislimo da smo manje vrijedni.
Ako nas neko voli previše, mislimo da nešto s njim nije u redu. Ako nas neko ne voli dovoljno, mislimo da možemo bolje. A ako se nekom ne dopadamo, spremni smo da se odmah zaljubimo i da na svaki način pokušamo da osvojimo tu osobu.
Moramo da naučimo da ignorišemo ego ukoliko želimo da nam se ovakve stvari ne dešavaju više, to jeste težak rad na sebi, ali je ujedno i jako koristan zato što kada se riješimo ega, postajemo slobodni za bezbroj lijepih iskustava.
