Ekonomija Bosne i Hercegovine nastavlja ići stranputicom, a privredni sektor prepušten je sam sebi.
Turizam, kao jedna od najpogođenijih grana, i dalje nema adekvatnu podršku države i pitanje je koliko će ove kompanije moći izdržati ovakvo stanje prije nego što počne s masovnim gašenjem firmi.
Stanje na tržištu nije nimalo obećavajuće s obzirom da stalno raste broj oboljelih od novog koronavirusa.
Kada je riječ o javnom sektoru, on ni dalje ne trpi nikakve posljedice, odnosno uposleni u administraciji ostvaruju primanja kakva su i navikli.
Depresija, ne recesija
Sada je već sasvim jasno da BiH definitivno ulazi u depresiju, a ne recesiju, kako smo i najavili kada je počela kriza.
Depresija je ekonomska kriza koja je mnogo dublja od recesije, traje više godina i ima mnogo veće posljedice po standard stanovništva, ali i psihološko stanje. Depresija ima i političke posljedice jer dolazi do rasta populizma.
Problem za BiH je što je država i prije Covida bila u ekonomskoj krizi, iako je mnogi tada nisu tako zvali. Konstantno smo imali veću nezaposlenost nego što je zemlje EU imaju sada, usred najdublje recesije, a životni standard nam je bio na afričkom nivou.
Pandemija nas je gurula u još dublju krizu.
Političari, naravno, koriste ovu situaciju da stvore iluziju da je BiH, navodno, bila u ekonomskom usponu prije početka krize, te je sada stanje ovakvo kakvo jeste isključivo zbog epidemije.
To, naravno, nije tačno. Ekonomski parametri u BiH bili su u padu i prošle godine. Industrijska proizvodnja padala je kao i izvoz. Iz BiH godišnje odlazi u prosjeku oko 36 hiljada ljudi.
Stala potrošnja
Naplata poreskih prihoda, čiji je pad obilježio drugi kvartal ove godine, polako se oporavlja, ali je sada najveći problem pad investicija, krah turizma i ugostiteljstva, te smanjenje potražnje. Probleme osjećaju i kompanije koje proizvode robu široke potrošnje.
Najbolji primjer za to su pivare koje su u prvoj polovini ove godine imale veliki pad prihoda, u nekim slučajevima čak i preko 30 posto, zbog čega su neke od njih završile u gubitku i bile prinuđene smanjiti broj radnika.
Problemi s kojima se suočavaju pivari najbolji su pokazatelj dubine ekonomske krize u BiH. Ove kompanije nisu pogođene zabranom rada niti se uopšte spominju u javnosti kao firme koje bi trebale imati bilo kakvih problema.
No, generalni pad potrošnje srezao je njihove prihode, kao što je to slučaj i sa kompanijama u skoro svim drugim oblastima.
Vlasti glavni krivac
S druge strane, vlasti ponovo ističu da, uprkos velikom rastu broja zaraženih, neće uvoditi nove mjere kako ne bi dodatno umanjile ekonomske aktivnosti. No, zaboravlja se da se te aktivnosti svakako umanjuju rastom broja zaraženih, jer tržište reaguje i bez poteza vlasti – s obzirom na to da se zbog panike smanjuju potrošnja i investicije, pa samim tim padaju i prihodi kompanija.
Vlasti su morale učiniti više da spriječe novi rast broja zaraženih, bilo snažnijim provođenjem represivnih mjera bilo boljom kampanjom informiranja javnosti.
Ovako, one su direktni krivac za ekonomski udar koji će imati novo rasplamsavanje epidemije.
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
