Sukob u Ukrajini uzdrmao je svjetsko tržište hrane i sve ukazuje da će ona u mjesecima koji dolaze biti skupa, ali i da će se do primarnih poljoprivrednih proizvoda sve teže dolaziti.
U strahu da će ova situacija potrajati, mnoge države pokušavaju da se snabdiju dovoljnim zalihama, što je otežano usljed nemogućnosti plovidbe Crnim morem, skoka cijena energenata i đubriva i neizvjesnosti u vezi sa žetvom u Ukrajini.
Ovo je bilo očekivano budući da Rusija i Ukrajina, koje su u međuvremenu obustavile ili ograničile izvoz primarnih žitarica, zajedno drže trećinu svjetskog tržišta pšenice, pokrivaju oko 20 odsto izvoza kukuruza i više od 80 procenata suncokretovog ulja.
I prije sukoba ove dvije poljoprivredne sile, svjetske cijene hrane davno su otišle „u crveno” i probile desetogodišnji rekord. Od februara prošle godine namirnice su poskupele za oko 20 procenata. FAO je nedavno upozorio da će prave posljedice na rast cijena, usljed ratnih dešavanja u Ukrajini, moći da se sagledaju tek u narednom mjesečnom izvještaju, prenosi Bankar.me.
U ovom strahu od globalne nestašice i daljih poskupljenja jedna po jedna država spušta rampu na izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Strah od nestašica namirnica zavladao je i u Evropskoj uniji, gdje je Ukrajina četvrti snabdijevač primarnim proizvodima. EU proizvodi dovoljno pšenice, ali je prinuđena da uvozi kukuruz i soju, a potrošači u pojedinim državama već se suočavaju s nestašicom suncokretovog ulja, čije su zalihe na izmaku budući da im je Ukrajina bila glavni snabdijevač.
Države koje zavise od uvoza posebno je uznemirila odluka Mađarske, koja je među prvima stopirala izvoz žita, ali i još nekoliko strateških žitarica.
Njemačko udruženje poljoprivrednika je mađarsku odluku o zabrani izvoza ocijenilo kao nesolidarnu. Udruženje mlinara „Italmopa” iz Italije upozorilo je da postoji realna opasnost da ostanu bez dovoljno pšenice jer „ne mogu preko noći da nadomjeste nedostatke iz drugih zemalja”.
Pozvali su Evropsku komisiju da povuče potez i osigura slobodan protok robe na unutrašnjem tržištu EU. Italija se, inače, posljednjih mjeseci snabdijevala i brašnom iz Srbije jer je kupovina iz drugih izvora bila otežana i prije nego što je to ozvaničeno.
Na slične mjere ograničenja odlučila se još ranije i Moldavija, a iz našeg regiona i Sjeverna Makedonija, koja je nedavno zabranila izvoz pšenice, ječma, kukuruza, sjemena suncokreta, kao i suncokretovog ulja. Bugarska je najavila da planira da poveća svoje rezerve žitarica i kupi ih od lokalnih proizvođača kako bi osigurala domaće potrebe. Iako već imaju znatne zalihe, izvoz bi mogao da bude ograničen dok država ne otkupi jedan i po milion tona pšenice.
Još jedan veliki proizvođač, Rumunija, za sada se ne odlučuje na slične poteze jer ta zemlja proizvodi 11 miliona tona pšenice, a troši svega 4,3 miliona.
I izvan Evrope veliki broj država uvodi mehanizme zabrane i kontrole zaliha, među njima i Argentina i Turska. Egipat, koji većinu pšenice uvozi iz Rusije i Ukrajine, iste nedjelje kad i Srbija objavio je da zabranjuje izvoz brašna i žita kako bi osigurao svoje zalihe usljed mogućih nestašica na tržištu zbog eskalacije ratnih sukoba. Ta zabrana odnosi se i na tjestenjine i pasulj, a mediji su preneli da će u toj zemlji zabrana ostati na snazi tri mjeseca.
Poslednju u nizu mjera uvela je Rusija, koja je posebnim dekretom stopirala izvoz bijelog i sirovog šećera, do 31. avgusta, ali i izvoz pšenice, raži, ječma i kukuruza u Evroazijsku ekonomsku uniju do 30. juna, objavio je Rojters. Antimonopolska služba u toj zemlji saopštila je da je započela kontrolu zbog sumnje o kartelskom dogovaranju cijena velikih proizvođača šećera u svijetlu naglog povećanja cijena te namirnice i nedostatka ponude na tržištu. Cijene šećera u Rusiji skočile su za 12,8 odsto samo u protekloj nedjelji.
Zbog svih ovih dešavanja jasno je da će posljedice najviše osjetiti Evropa, Afrika i Azija, koje se oslanjaju na poljoprivredne proizvode iz crnomorskog regiona. Stručnjaci, međutim, procjenjuju da ni Amerika neće ostati netaknuta u ovoj krizi. Proizvođači pšenice suočavaju se sa sušom, ali im još veću glavobolju zadaje visoka cijena đubriva i činjenica su Rusija i Bjelorusija ključni proizvođači potaše, važnog sastojka u proizvodnji đubriva. Zbog većih troškova proizvodnje i problema u globalnom lancu snabdijevanja moguće je da ni američki ratari neće uspjeti da ostvare maksimalne prinose žita u ovoj sezoni.
U paketu sankcija Evropske unije Belorusiji stavljena je rampa i na uvoz potaše iako je ta zemlja drugi svjetski proizvođač ove sirovine, bez koje nije moguće proizvesti potrebne količine kalijumovog đubriva za proizvodnju hrane.
Mediji prenose da je taj sastojak u Evropi deficitaran i da je ona bila oslonjena na uvoz iz Belorusije. S obzirom na to da kanadske količine ne mogu da nadoknade ruske i bjeloruske, analitičari ocjenjuju da je ovo dodatni pritisak na proizvođače hrane i sasvim izvesno može da uzrokuje dalje poskupljenje vještačkih đubriva, što lančano dovodi do novog rasta cijena hrane i nestašica.
