Zamislite zemlju koja svjetsku ekonomsku krizu nije ni osjetila. Zemlju u kojoj sedmična plata iznosi oko 1.000 dolara, a u kojoj je mjesečni minimalac 3.000 eura. U kojoj je javni dug na niskom nivou, koja njeguje socijalnu državu, koja uspješno upravlja svojom imigracionim politikom.
Zemlju u kojoj je nezaposlenost na istorijsko niskom nivou. U kojoj je efikasan zdravstveni sisitem uspio iskorijeniti zarazne bolesti poput rubeole. I koja je na korak od toga da prva u svijetu zauvijek u istoriju odnese još jedno oboljenje – rak grlića materice, piše Slobodna Dalmacija.
Zamislite zemlju okupanu suncem najvećim dijelom godine, u kojoj se čak i u zimskim mjesecima temperatura rijetko spušta ispod 10 stepeni Celzijusovih. Zemlju čiji su gradovi kao stvoreni za razglednice i čija sela njihovi stanovnici ne napuštaju, nego se u njih novi doseljavaju.
Ne pričamo bajke. Takva zemlja postoji. Zove se Australija.
Australija je danas 12. najjača ekonomija na svijetu. Dvadeset i sedam godina nije imala recesiju – tri puta duže nego je to pošlo za rukom jedno Njemačkoj. Australija i dalje po solidnim stopama raste.
Nekoliko je razloga za ovako pozitivan rezultat. Australija je bogata rudama, u prvom redu gvožđem i ugljem. Ima i velike zalihe gasa, zlata, aluminijuma, nikla, dijamanata i opala. Koliko god joj evropsko i američko tržište bilo daleko, toliko joj je blizu azijsko, prenosi Blic.
U Kini, Indiji, jugoistočnoj i Južnoj Aziji živi polovina svjetskog stanovništva. I ono ima svoje potrebe. Uz to, Australiji je blizu Kina, sa svojom najbrže rastućom svjetskom privredom. A kako ona rapidno raste, raste i tražnja za onim što Australija ima viška.
U doba prije 27 godina, kada se na startu devedesetih suočila sa recesijom, tamošnja vlast se nije ustručavala da sprovede reforme. Dio tereta plaćanja troškova zdravstvenog osiguranja i penzija prebacila je na svoju srednju klasu. Rezultat? Australija se nije utopila u visokom javnom dugu, a udio troškova za penzije danas iznosi polovinu onoga što za istu njamenu prosječno plaćaju zemlje druge države OECD-a.
Australija je visoko razvijena demokratija u kojoj se poštuje privatno vlasništvo i u kojoj se njeguje vladavina prava. Korupcija i mito nisu ključni modus operandi u svijetu politike i biznisa, a transparentnost je jedna od zaštitnih znakova tamošnje vlasti.
Australija ima i jedan od najboljih obrazovnih sistema u svijetu. Što je u čitavoj priči o uspjehu samo pripomoglo.
Naravno, život u Australiji ima i svoju drugu, manje bajkovitu stranu medalje. Ljudi koji su prešli šezdesetu i tamo teško dobijaju posao. Nezaposleni koji žive sa zaposlenim supružnikom, nemaju pravo na naknadu za nezaposlene.
IT sektor, građevina, poljoprivreda, stočarstvo i prehrambena industrija i dalje bilježe visoki rast, pa je i do poslova u tim sektorima lako doći.