U razvijenim ekonomijama je zbog pandemije COVID-19 ugašeno 22 miliona radnih mjesta, izvijestila je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
U godišnjem izvještaju OECD-a o izgledima zapošljavanja navodi se da je državnim programima za očuvanje zaposlenosti, provedenim u jeku krize korona virusa, sačuvan 21 milion radnih mjesta.
Bogate nacije suočavaju se s prijetnjom dugotrajnog rasta stope nezaposlenosti, jer mnogo nekvalificiranih radnika koje je pandemija raselila teško nalazi novo zaposlenje, prenosi Tanjug, pozivajući se na CNBC.
“Mnogi poslovi izgubljeni tokom krize pandemije neće se oporaviti”, rekao je Strphane Carcillo, šef OECD-ove službe za radna mjesta i zarade tokom brifinga povodom objavljivanja izvještaja.
Veći utjecaj krize na mlade
U maju 2021. godine stopa nezaposlenosti u zemljama OECD-a je smanjena na 6,6 posto, ali je i dalje za najmanje 1,0 procenat iznad nivoa prije pandemije.
Od 22 miliona ljudi koji su ostali bez posla širom ekonomija OECD-a, osam miliona je nezaposleno, a 14 miliona se smatra neaktivnim.
Stručnjaci OECD-a ne očekuju da se ukupna zaposlenost u zemljama članicama ove organizacije normalizira do trećeg kvartala 2023. godine.
Siituacija sa zapošljavanjem u pojedinim zemljama, poput onih u azijsko-pacifičkoj regiji, koje su pokazale da se bolje snalaze u krizi, mogla bi se brže popraviti.
U izvještaju se navodi da će kriza tržišta rada na mlade vjerovatno utjecati više nego na širu odraslu radnu populaciju.
“Ožiljci u smislu zaposlenja i zarade mogli bi se dugo zadržati kod mladih ljudi”, rekao je Stefano Scarpetta, direktor za zapošljavanje, rad i socijalna pitanja u OECD-u.
Kako ublažiti ‘efekat ožiljaka’
Prema studiji OECD-a, utjecaj COVID krize na mlade bio je dvostruko veći nego na odrasle generalno, a među najteže pogođenima su mladi u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Španiji.
U izvještaju se ukazuje na to da se sve ovo dešava u situaciji u kojoj već odranije postoji problem zapošljavanja mladih i napominje da je, prema podacima OECD-a, bilo potrebno 10 godina da se zaposlenost mladih vrati na normalan nivo nakon globalne finansijske krize 2008. godine.
Da bi se “efekat ožiljaka” ublažio, ovog puta je potrebno da se preduzmu snažnije mjere za ulaganje u mlade ljude, kao što su, naprimjer, obuka putem prakse u firmama i prekvalifikacija, kazao je Scarpetta.
Prema njegovim riječima, fenomen rada na daljinu koji je podstakla pandemija predstavlja jedinu svjetlu tačku u ovoj situaciji i ohrabruje poslodavce da budu fleksibilniji i inkluzivniji u radnim politikama, prenijela je agencija Tanjug.
