Menadžmenti rudnika Breza i Kreka ne kriju razočarenje i ogorčenje zbog činjenice da im JP Elektroprivreda BiH nije ponudila poboljšane ugovore za ugalj koji dostavljaju termoelektranama Kakanj i Tuzla. Razočarenje zbog istog ne kriju ni u Sindikatu radnika rudnika Federacije BiH, piše Oslobođenje.
Podsjetimo, EPBiH je u utorak potpisala ugovore sa pet rudnika iz sastava Koncerna EPBiH: RMU Kakanj, RMU Đurđevik, RMU Zenica, RMU “Abid Lolić – Bila” i RU Gračanica, te sa RMU Banovići za nabavku potrebnih količina uglja za proizvodnju električne i toplotne energije u 2019. godini, tražili su od Regulatorne komisije za energiju u Federaciji BiH – FERK saglasnost za nove cijene struje koje bi se, ako dobiju saglasnost, počele primjenjivati od 1. februara 2019.
– Stav uprava rudnika Breza i Kreka je opravdan. Mi kao Sindikat smo posjetili uprave svih rudnika uglja u Federaciji i podsjetili ih da prilikom potpisivanja ugovora sa bilo kim, pa i sa EPBiH, imaju obavezu voditi računa o zaštiti interesa rudnika uglja. Može se kazati da je ovo reakcija dvije uprave u smislu zaštite interesa rudnika Breza i Kreka. Naime, od 2009. nije bilo nikakvih izmjena po pitanju cijene uglja koji se isporučuje iz rudnika prema EPBiH, a stanje na tržištu se drastično promijenilo, višestruko su poskupjeli repromaterijali potrebni za izvođenje radova, a poskupjela je znatno i oprema. Rudnici ne mogu egzistirati ako se ne izmijeni otkupna cijena uglja, a vidimo da i Elektroprivreda traži saglasnost za izmjenu cijene električne energije prema određenim skupinama potrošača i kupaca električne energije, kazao je Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika FBiH.
On je dodao da uprave Breze i Kreke ne rade ništa različito od uprave EPBiH koja pokušava zaštititi svoje interese, te da niko ne može osporiti pravo Brezi i Kreki da se bore za svoje radnike.
RMU Breza imala je najveću proizvodnju u svojoj 111-godišnjoj historiji, a poslovaće negativno. Upravo to je, veli Husić, najbolji pokazatelj da se stvari moraju mijenjati. Zbog toga, dodao je Husić, podstiču uprave rudnika da se bore za povećanje cijene uglja kad god vide da nema potrebne dinamike realizacije investicionih projekata koji bi trebali osigurati humanije uslove rada i veću proizvodnju.
– Da je pravovremeno izvršena nabavka širokog čela za jamu Sretno u RMU Breza, vjerovatno ova priča ne bi imala dimenziju koju ima jer bi imali bolji proizvodni rezultat i bolju situaciju. Ovo što se desilo u Brezi pokazuje da bez obzira na ostvarenje proizvodnih rezultata, vi ne možete biti sigurni da ćete raditi pozitivno. To pokazuje kako će se Vlada FBiH, resorno federalno ministarstvo, EPBiH i FERK morati pozabaviti i ovim problemom, cijenom uglja koji se isporučuje u termoelektrane, istakao je Husić i dodao da su najoštećeniji u svemu rudari i obični građani.
Ugljenokop na koljenima
Ćamil Zaimović, direktor RMU Breza, ustvrdio je da ovakav odnos EPBiH vezano za cijenu uglja baca ovaj ugljenokop na koljena.
– Povećali smo proizvodnju za 12 posto, a bićemo u gubitku tri do četiri miliona maraka. Smatramo da se odnose potcjenjivački prema RMU Breza. Obmanjuju javnost govoreći da plaćaju ugalj po cijeni 2009. godine za sve, po 5 KM po gigadžulu. Nama, nažalost, plaćaju ispod te cijene. Plaćali su nam po 4,80 KM. Ali, nije samo to. Svaki mjesec nam se otpisuje dio uglja koji dostavimo. U novembru su nam 600 tona otpisali. Prošle godine su otpisali 7.500 tona i spalili, naravno, nisu to platili. Spalili su u Termoelektrani, prodaju struju koju proizvedu od toga, a nama daju obavijest da ugalj nije zadovoljio kvalitet jer je bio ispod 12.000 kJ/kg. Jedino nama ne plaćaju kad obore te uzorke. Rudniku Kakanj, recimo, plaćaju 10 posto od dogovorene cijene. Trenutno nam za isporučeni ugalj duguju šest miliona KM, ispričao je Zaimović.
Zaimović je objasnio da je uprava Rudnika donijela odluku da ne potpišu ponuđeni ugovor Elektroprivrede koji je “potcjenjivački i štetan po RMU Breza”.