Ova godina trebala je biti prekretnica u izgradnji Koridora 5C kroz Federaciju BiH – s otvaranjem novih gradilišta, završetkom ključnih dionica i puštanjem u promet novih kilometara autoputa. Međutim, nakon više od pola godine, ni jedno novo gradilište nije otvoreno, niti je završena ijedna planirana dionica.
Za svaki zastoj u izgradnji Koridora 5C vlasti i nadležni pronalaze novo opravdanje – od komplikovanih tendera, žalbi izvođača, do “tehnički zahtjevnih trasa” i arheoloških nalazišta koja se pojavljuju gdje god bager zakopa.
Najnovije objašnjenje koje se provlači kroz zvanične izvještaje jeste fraza “block in matrix”, dosad gotovo nepoznat pojam domaćoj u javnosti.
Suština tog izraza odnosi na tehnički način planiranja i izvođenja radova u kompleksnom terenu. Dakle, tunel se dijeli na dijelove, odnosno blokove, od kojih se svaki projektuje i gradi u odnosu na karakteristike tog dijela terena: tvrdoću stijene, mogućnost obrušavanja, podzemne vode, seizmičku aktivnost i sl.
No, u bh. praksi ovaj termin zvuči kao zgodna sintagma za opravdavanje stalnih kašnjenja i neispunjenih obećanja. Postavlja se pitanje: je li “block in matrix” novi izgovor kojim se pokrivaju neuspjesi u planiranju i realizaciji, umjesto da se građanima jasno kaže zašto ni nakon toliko godina nema očekivanih rezultata?
Ovo objašnjenje iskorišteno je da se opravda kašnjenje u izgradnji dionice Poprikuše – Nemila duge 5,5 kilometara, između Zenice i Žepča.
Dok se gužve na magistralama od Konjica do Mostara nastavljaju iz vikenda u vikend, građani čekaju da “autoput spasa” dobije puni smisao. No, umjesto planiranog ubrzanja, Koridor 5C u Federaciji BiH suočava se s ozbiljnim kašnjenjima, rastom troškova i neizvjesnim rokovima.
A kada se pojave nove fraze poput “block in matrix”, ostaje gorak dojam da se više energije troši na smišljanje opravdanja nego na probijanje tunela i izgradnju mostova.
Zastoji na sjeveru i u Hercegovini
Poseban problem predstavlja dionica Ozimica – Poprikuše (12,8 km) kod Žepča i Maglaja, jedina u sjevernom dijelu Federacije na kojoj radovi još nisu ni počeli. Tender za nadzor radova pao je već dva puta, a komplikacije u proceduri odgodile su svaki pomak.
Slična situacija je i u Hercegovini. Radovi na dionicama Tunel Prenj (12,4 km), Mostar sjever – Mostar jug (14,2 km) i Mostar jug – Tunel Kvanj (9,2 km) još nisu ni započeti, iako se ugovori najavljuju već godinama. Rokovi su više puta pomjerani, a realni početak radova i dalje nije izvjestan.
Ni druge dionice koje su trebale biti završene ove godine nisu blizu kraja. Putnikovo Brdo – Medakovo (8,5 km) kod Tešnja trebao je biti gotov početkom juna, ali radovi kasne mjesecima.
Druge dionice sjeverno od Zenice također nisu završene, iako je puštanje u promet bilo najavljeno za ovu godinu.
Posebna je priča dionica Buna – Počitelj (7,2 km), građena i završena još ranije, ali i dalje zatvorena jer vodi “u brdo” i nema smisla bez povezivanja do Mostara juga.
Sličan scenarij prati i prvu dionicu brze ceste Lašva – Nević Polje (lot 5). Iako je najavljivano otvaranje, radovi nisu završeni, a čak i kada budu – dionica neće biti u prometu dok se ne završi kratka, ali ključna sekcija kod Viteza (560 metara), koja još nije ni počela.
Rast troškova
Kao dodatni problem pojavljuje se nagli rast cijena gradnje. Najdrastičniji primjer je dionica Medakovo – Poprikuše, čiji su troškovi porasli s prvobitnih 391 miliona eura na čak 722 miliona eura, dok je rok pomjeren do kraja 2027. godine.
Slična poskupljenja pogađaju i druge dionice, što tjera vlasti da pregovaraju s kreditorima o dodatnom novcu, produžuju rokove i dodatno usporavaju projekte.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
