Kompanije Mastercard i EY predstavile su novu studiju o stanju sive ekonomije u BiH koja analizira faktore koji utiču na pojavu ovog problema i predlaže regulatorne mjere koje bi doprinijele uvođenju neprijavljenih ekonomskih aktivnosti u službene finansijske tokove.
Rezultati studije pokazali su da je razina sive ekonomije u BiH iznosila 25,5% 2014. godine. Sektor u kojem se ostvaruje najveći udio ukupne pasivne sive ekonomije u BiH (oko 42%) je onaj vezan uz hranu, pića i duhan.
Siva ekonomija
Pasivna siva ekonomija doseže 21% BDP-a, što predstavlja 1,1 milijardu KM prihoda koje je država izgubila uslijed neoporezivanja dobiti koju su ostvarile kompanije i neubiranja PDV-a. Ekonomski analitičar iz Beograda Dragan Radović, koji se godinama bavi problemom sive ekonomije, u analizi koju je uradio za portal Capital.ba navodi da je najveći neprijatelj proračunskom deficitu u državama bivše Jugoslavije upravo siva ekonomija.
Navodi da se najčešće kao osnovni uzroci nelegalnog rada identificiraju previsoka porezna opterećenja i građani koji obavljaju neku djelatnost bez ikakve registracije, ali da je to daleko od istine, prenosi Večernji.ba.
“Poslije 20 godina istraživanja i praćenja gospodarskih aktivnosti, shvatio sam da je perfidno plasirana zabluda, laž, da je siva ekonomija posljedica previsokih poreznih opterećenja i borbe za preživljavanje. Procjena je da promet izvan legalnih tokova u BiH premašuje 5 mlrd. eura, što proračunske prihode uskraćuje za 2 mlrd. eura. Visina utajenih poreznih prihoda nedvosmisleno zaključuje da te utaje ne vrše siromašni građani koji se bore za golo preživljavanje”, navodi Radović.
On ističe da je porezna uprava najveći krivac za utaje poreza u svakoj državi Balkana te da je svaka reforma poreznih propisa bez reforme porezne službe – osuđena na propast.
Nedostatak kontrole
“S namjerom je plasirana laž da siva ekonomija omogućava mnogima preživjeti, da je najzastupljenija na uličnim i kartonskim tezgama na tržnici. Istina je sljedeća: najbogatiji su najveći porezni utajivači, najbogatiji najviše rade ‘na crno’, oni koji najmanje plaćaju uvijek najviše primjedbi imaju na visinu poreznih opterećenja, ističe Radović.
Naglašava da se u sivu zonu ne bježi zbog velikih poreznih stopa, već zbog nedostatka kontrole i želje za brzim bogaćenjem.