Ekonomski stručnjaci procjenjuju da će povratak velikog broja bh. radnika iz zemalja Zapadne Evrope, ali i manji priliv novca koji dijaspora troši tokom odmora ili šalje familiji, dovesti do značajnog smanjenja ino doznaka i nesagledivih ekonomskih posljedica u zemlji.
U proteklih nekoliko godina doznake iz inostranstva bilježe trend rasta i čine značajan procenat bruto društvenog proizvoda. Samo prošle godine ukupna suma novca koju je dijaspora poslala u BiH dosegla je preko 2,7 milijardi maraka, a ako se uzme u obzir da dio tih sredstava stiže u gotovini, procjenjuje se da ino doznake iznose čak 4 milijarde maraka.
– Ovo je značajan “amortizer” loše ekonomske situacije u BiH više od pola vijeka unazad. Nagli prestanak deviznih priliva, osim što će značajno smanjiti promet i potrošnju, negativno će uticati i na platni bilans. Sve ovo će posljedično uticati na pad zaposlenosti, poreskih prihoda i drugih ekonomskih indikatora – kaže za Glas Amerike Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista SWOT.
On dodaje da će BiH imati neku kompenzaciju u smislu veće potrošnje onih koji su ostali bez posla u inostranstvu, a koji će trošiti svoju ušteđevinu u BiH.
Veliki pad investicija
Sličnu procjenu ima i Vjekoslav Domljan, profesor ekonomije i rektor Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology, koji je godinama izučavao značaj dijaspore za bh. ekonomiju. On kaže da će, makroekonomski posmatrano, bh. ekonomija teško funkcionirati bez doznaka, posebno ako se imaju u vidu i one neformalne.
– Smanjenjem priliva doznaka doći će do velikog pada investicija, a stvari će se pogoršati nestankom deviznog priliva po osnovu turizma, te znatnim slabljenjem priliva po osnovu izvoza. Na sve to će se nadovezati depresivno djelovanje “currency boarda”, jer koliko deviza uđe u Centralnu banku, toliko izađe KM – objašnjava Domljan za Glas Amerike.
On ističe da je dovoljno da se osvrnemo na stopu bh. domaće štednje od 1995. do 2017. godine koja je bila negativna – kada je pozitivnu privatnu štednju potirala negativna javna štednja. Tek od 2017. godine BiH stvara domaću štednju u veličini 2-4 posto bruto domaćeg proizvoda.
– Upravo zahvaljujući doznakama, negativna ili niska domaća štednja pretvarana je u pozitivnu agregatnu štednju u veličini 10-15 posto bruto domaćeg proizvoda, što je skromno – objašnjava Domljan.
Novac iz inostranstva kratkoročni benefit
Zavisnost od novca koji bh. radnici zarađuju u inostranstvu, troše tokom godišnjih odmora ili svake godine šalju familiji ne smije biti dugoročno ekonomsko rješenje, smatraju stručnjaci, koji godinama upozoravaju da gubitak kvalifikovane radne snage bh. ekonomiji pravi ogromnu štetu.
– Domaći radnici najviše doprinose poboljšanju nacionalnih ekonomija, ako se pretpostavi da su zaposleni u kompanijama koje kreiraju visoku dodatnu vrijednost. U tom slučaju domaća ekonomija nema samo korist od povećane potrošnje finansirane doznakama iz inostranstva, već dolazi do većeg sveukupnog učinka na finansijski položaj jedne zemlje – smatra Grabovac.
On dodaje da je važan još jedan aspekt ekonomskih migracija. Naime, termin “rad u inostranstvu” koji je označavao ekonomsku migraciju stanovnika bivše SFRJ je uz sebe obavezno sadržavao i atribut „privremeni“.
– To je značilo da su se ljudi sa ovih prostora uglavnom vraćali u našu zemlju sa zarađenim kapitalom i određenim kompetencijama, te pokretali male biznise. Tako se povećava zaposlenost i prihodi po osnovu svih poreza i doprinosa, a ne samo po osnovu indirektnih poreza. Nažalost, veoma mali broj ljudi je u prethodnom periodu razmišljao o povratku. To je sada više izuzetak od pravila – objašnjava Grabovac.
Do prisilne kružne migracije dovela je tek pandemija. Ni činjenica da zemlju napuštaju najkvalifikovaniji nije uticala na provođenje značajnijih ekonomskih mjera koje bi ih zadržale ili vratile u BiH. Profesor Domljan smatra da je to “win-win” situacija za stranu zemlju i bh. radnika, dok BiH, kao emigrantska zemlja, ima neto gubitak.
– Prošle godine je radnik iz Istočne Evrope mogao ići u aprilu brati šparoge u Zapadnu Evropu i dnevno zarađivati 150 eura. Ako berač šparoga može zaraditi za dan i po prosječnu penziju, za dva dana prosječnu platu radnika realnog sektora, a za četiri dana platu sveučilišnog profesora, jasno je koliko su snažni faktori privlačenja u zemlje Zapadne Evrope – objašnjava Domljan.
Bez inostrane podrške nema oporavka
Za sada je neizvjesno koliko će se u zemlji zadržati oni koji su u inostranstvu ostali bez posla. Prema procjenama ekonomista, oporavak većine zemalja ne očekuje se prije naredne godine, ali ono što očekuje BiH je povratak na staru statistiku stope nezaposlenosti.
– Stopa nezaposlenosti će se nesumnjivo povećati, kako zbog dolaska na biro radnika iz bh. firmi, tako i povratka radnika iz inostranstva. Kad su se počele provoditi ankete radne snage 2006. godine stope nezaposlenosti su iznosile oko 30 posto. Jednostavno kazano, pandemija će bh. tržište radne snage vratiti na stanje koje je postojalo prije izbijanja globalne recesije od 2007. do 2009. Godine – objašnjava profesor Domljan.
On dodaje da će BiH bez inostrane pomoći teško savladati krizu, jer ni prije pandemije nije kreirala politiku produktivnosti kojom bi se prevladavala zamka srednjeg dohotka.
– Neki kažu da će recesija iz prvog polugodišta biti svladana u drugom polugodištu. Nažalost, to može vrijediti za zemlje visokog dohotka koje imaju znanje i kapital da prebrode recesiju. Zemlje u razvoju, pa tako i BiH, neće se moći izvući bez inozemne podrške, kako financijske, tako i tehničke, jer nije lako istodobno savladati šokove ponude i tražnje. Ako obitelji ne rade, pada proizvodnja, ali pada i njihov dohodak i njihova potrošnja – ističe Domljan.
Kada je u pitanju stanje u BiH, profesor Domljan ističe da je dovoljno da se prisjetimo kako čak i kad MMF dodijeli sredstva, vlasti gube vrijeme na to kako podijeliti novac.
– Ako bh. građanin nije mogao shvatiti karakter bh. političkih i ekonomskih institucija, ovaj virus istine bi mu trebao otvoriti oči – da vidi ko i gdje ga void – zaključuje Domljan.
