Svi mogu primijetiti očite znake toksičnosti na radnom mjestu, naprimjer šefa koji vrišti na uposlenike.
No, postoje i mnogi suptilni znaci koji nisu toliko očigledni, ali ipak ukazuju na to da radno okruženje nije onakvo kakvo bi trebalo biti. Ovo su neki od tih znakova:
# Šta ljudi zaista misle – saznate tek nakon sastanka
Bili ste na sastanku sa grupom kolega na kojem je trebalo donijeti odluku ili je na dnevnom redu bilo nešto važno. No, niko nije imao mnogo toga za reći.
Tek nakon sastanka, ljudi su se podijelili na manje grupe kako bi razgovarali o tome šta stvarno misle, te iznosili stavove koje su zapravo trebali iznijeti na sastanku.
# Premalo je drugačijih mišljenja
Ovo je povezano s onim gore navedenim, ali odnosi se na sastanke tima na kojima se šef susreće s vrlo malo povratnih informacija ili gdje vrlo malo ljudi govori.
Mislite li da je scenarij u kojem šef drži monolog i svi se slažu s njim znak zdravog tima? Naravno da ne. To je znak da ljudi ne mogu slobodno razgovarati s vlastitim šefom.
# Samo određeni tip radnika odbija unapređenje
Svi koji napreduju u takvim firmama su isti tip ličnosti kao i šef koji o tome odlučuje, ili su to pak samo oni koji su besramni samopromoteri ili ulizice. To je znak da vladaju predrasude i da se različitosti zanemaruju.
# Prema neradnicima niko ništa ne poduzima
Malo stvari brže uništava moral nego kad neki zaposlenik koji ne radi skoro ništa na radnom mjestu i dalje sjedi tu i niko ništa ne poduzima. To može biti zbog šefa „beskičmenjaka“ ili iz razloga što nema dovoljno kontakta među ljudima.
Bez obzira na razlog, to će sigurno demotivisati veoma uspješne radnike. Trula jabuka veoma brzo može upropastiti cijeli voćnjak.
# Radi se u stalnom strahu od neuspjeha
Obratite pažnju na to o čemu zaposlenici razgovaraju. Je li prvenstveno riječ o tome kako postići određene zadane ciljeve, zadovoljiti vremenske rokove itd. – i posljedicama ako se to ne desi?
Ako je to slučaj, to govori o stalnom strahu – strahu od neuspjeha.
Naravno da se mora razgovarati o ciljevima i rokovima, ali se mora razgovarati i o drugim stvarima, kao što su timski rad, napredovanje, poštovanje i povjerenje, te o samom smislu onoga što se želi postići.
# Energija je na niskom nivou
Ponekad možete osjetiti toksičnost samo tako što ne osjećate nikakvu energiju. Zar se niko ne smije ili ne razgovara u hodnicima? Hodaju li svi pognute glave ili se mršte cijelo vrijeme?
Na trenutak razmislite o suprotnom. Kad je energija na visokom nivou, to se ne može sakriti i čini se da jednostavno isijava iz zidova.
# Niko ne traži vaš savjet ili pomoć
Ako su uposlenici podijeljeni u male grupe ljudi koji su zatvoreni unutar svog malog svijeta, to nije dobro. Takvim grupama nedostaje osjećaj otvorenosti, saradnje, dijeljenja i traženja drugog mišljenja. To je jedan oblik toksičnosti.
# Niko nema pravu viziju
U nekim kompanijama se čini da niko ne može artikulisati krupnu sliku? To je onaj osjećaj da se stvari rade bez pravog smisla, da nije jasno u kom pravcu se ide?
To je znak nedostatka bilo koje jasne vizije koja bi došla do svakog zaposlenika. Bez kormila i svjetionika, organizacija je predodređena da plovi u mraku dok ne udari u stijene, piše američki magazin Inc, prenosi BiznisInfo.
