Kćer dugogodišnjeg bivšeg predsjednika Angole akumulirala je bogatstvo pronevjerom i pranjem novca, tvrdi angolski sud. Da bi povratila opljačkano, vlada je zamrznula njenu imovinu. Tada su portugalske vlasti slijedile njihov primjer.
Prije osam godina Forbes je Isabel dos Santos proglasio najbogatijom ženom u Africi a njena vrijednost procjenjivala se na 3,5 milijarde dolara. Kćer dugogodišnjeg bivšeg predsjednika Angole José Eduardo dos Santosa neizmjerno se obogatila u slučaju koji bi se mogao nazvati školskim primjerom toga kako pljačkati zemlju. Sada, kad joj je otac otišao s funkcije, njeno carstvo je sjena onoga što je nekad bilo, s optužbama za korupciju koje je protiv nje podigla njena zemlja, imovinom zamrznutom od sudova u tri različite države i tužbom za stotine miliona dolara neplaćenog duga u četvrtoj zemlji.
Forbes pretpostavlja da nema pristup i vjerovatno ima male šanse da povrati kontrolu nad zamrznutom imovinom – koja bi bila vrijedna ukupno oko 1,6 milijardi da nije zamrznuta – pa joj ne daje nikakvu vrijednost za njih i prema računici ovog magazina ona više ne spada među milijardere. Kao rezultat toga, Forbes je Dos Santos, koji je u januaru 2020. godine vrijedila oko 2,2 milijarde dolara, izbacio sa svoje novoobjavljene liste najbogatijih ljudi u Africi.
No nekadašnja afrička “princeza” ni u kom slučaju nije siromah. Ima dom na privatnom ostrvu u Dubaiju, još jednu rezidenciju u Londonu i jahtu vrijednu 35 miliona dolara. Ona vjerovatno ima bankovne račune i imovinu koju Forbes i pravne vlasti tek trebaju upratiti. Navodi se da dijeli vrijeme između Dubaija – gdje je njen suprug Sindika Dokolo poginuo u ronilačkoj nesreći u oktobru – i Londona, gdje je Dokolova sahrana održana u novembru u Westminsterskoj katedrali. Putem glasnogovornika Dos Santos je odbila da komentariše.
Put ka bogatstvu
Kao što je Forbes objasnio u članku iz avgusta 2013. godine, Isabel dos Santos najstarija je kćerka bivšeg angolskog predsjednika Josea Eduarda dos Santosa, koji je državom upravljao od 1979. do 2017. Dok je on vodio zemlju pogođenu siromaštvom, ali bogatu naftom, ona je prikupila značajan broj udjela u strateškim industrijama Angole – bankarstvu, cementu, dijamantima i telekomunikacijama – što ju je načinilo najuticajnijom poslovnom osobom u njenoj domovini. Osim toga više od polovine njene imovine činili su udjeli u kompanijama u Portugalu, što je jačalo njen međunarodni kredibilitet.
Kad ju je Forbes u januaru 2013. proglasio milijarderkom, vlada je vijest proširila kao pitanje nacionalnog ponosa, živog dokaza da je zemlja uspješna.
Koliko je Forbes uspio pratiti, svaka veća angolska investicija koju je držala Dos Santos proizašla je ili iz uzimanja dbrog parčeta kompanije koja je željela poslovati u zemlji ili iz poteza predsjednikove olovke. Njena priča bila je rijedak prozor u tragični kleptokratski narativ koji zahvaća zemlje bogate resursima širom svijeta.
Carstvo se počinje raspadati
Carstvo Dos Santos počelo se raspadati pod vodstvom novog predsjednika Angole, Joaua Lourença, koji je na dužnost stupio u septembru 2017. godine nakon što se otac Dos Santos povukao. Lourenço se zarekao da će napasti korupciju po kojoj je Angola postala poznata.
Dva mjeseca nakon preuzimanja mandata otpustio je Dos Santos s pozicije šefa državne naftne kompanije Sonangol na koju ju je imenovala vlada njenog oca u junu 2016. godine.
No još značajniji potez uslijedio je u decembru 2019. godine. U sklopu istrage korupcije, angolski sud zamrznuo je imovinu u zemlji koja je pripadala Dos Santos i njenom suprugu – uključujući udio u kompaniji za mobilne telekomunikacije Unitel i u nekoliko banaka. U sudskom nalogu je navedeno da je Exem Energy BV, entitet u vlasništvu Dos Santosa i njenog supruga, obećao vratiti najmanje 75 miliona dolara koje duguje Sonangolu, ali to nije učinio. Sud je također tvrdio da su par i jedan od njihovih poslovnih saradnika prouzrokovali da angolska vlada izgubi najmanje 1,1 milijardu dolara.
U januaru 2020. državni tužilac Angole optužio je Dos Santosa i Dokolo za pronevjeru i pranje novca. U to je vrijeme Dos Santos je izdala izjavu u kojoj je kazala da su navodi protiv nje “krajnje obmanjujući i neistiniti” i da je bila “privatna poslovna žena” koja je “uvijek djelovala u skladu sa zakonom”.
Istog mjeseca, poplava detalja o Dos Santos i njenoj imovini postala je javna putem Luanda Leaksa, zbirke od više od 700.000 dokumenata do kojih je došao Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara.
Jedno posebno potresno otkriće u Luanda Leaksu: Dokumenti iz 2006. koji su pokazali da je suprug Dos Santos platio Sonangolu samo 15 miliona dolara za udio u portugalskoj naftnoj kompaniji Galp koji je vrijedio 99 miliona dolara. Saldo kupovine u osnovi je bio beskamatni zajam vlade Angole. Taj udio u Galpu, držan preko kompanije Exem Energy BV registrovane u Holandiji, trenutno vrijedi oko 550 miliona dolara. No i te dionice zamrznuo je sud u Holandiji.
Džentlmenski dogovor
Dos Santos je daleko od toga da bude jedina osobe u njenom krugu koja se obogatila na račun države. Korupcija seže duboko u angolsku političku elitu.
“Čini se da su se neki od najvećih prevaranata džentlmenski dogovorili s predsjednikom Angole Lourençom i da im je gledano kroz prste”, kaže Ricardo Soares de Oliveira, profesor afričke politike na Univerzitetu Oxford.
Vlasti Portugala također su poduzele korake da povrate imovinu u vlasništvu Dos Santos.
U Portugalu su kompanije u koje je Dos Santos investirala – nekoliko banaka, kompanija za kablovsku televiziju i inženjerska firma – zatvorile oči pred sumnjivim izvorom njenih investicionih fondova, kaže Ana Gomes, bivša zastupnica u Evropskom parlamentu i članica Portugalske socijalističke partije. Podnijela je detalje o navodnom pranju novca portugalskim pravosudnim vlastima počev od 2016. no ništa nije preduzeto kao odgovor.
Početkom 2020. Dos Santos je tužila Gomes zbog klevete pred portugalskim sudom. Tužila je Gomes koja ju je u svojim tvitovima i nastupima na televiziji optuživala da je svoju banku koristila kao mašinu za pranje novca. Dos Santos je izgubila slučaj, ali su se njeni advokati žalili na presudu.
U julu 2020. vlada je čak nacionalizovala Efacec, inženjersku firmu u većinskom vlasništvu Dos Santos, navodno iz zabrinutosti za opstanak kompanije. U aprilu je portugalski sud zamrznuo njenih oko 500 miliona dolara u vlasništvu kompanije za kablovsku TV i širokopojasnu mrežu Nos.
Njeno ulaganje u Nos pokazuje koliko je Dos Santos toplo dočekala portugalska poslovna elita: držala je dionice putem ZOPT-a, partnerstva s porodicom Belmira de Azevedoa, uglednog portugalskog milijardera koji je umro 2017. godine. Dioničari ZOPT-a su u procesu raskidanja ovog partnerstva, tvrdi glasnogovornik kompanije.
Optužbe i u Velikoj Britaniji
Dos Santos se također progoni u Velikoj Britaniji. Unitel, angolski provajder mobilnih telefona u kojem je držala 25% vlasništva, tužio je Dos Santos u Londonu krajem prošle godine, tvrdeći da njena holandska kompanija Unitel International Holdings BV 2019. nije podmirila višestruke kredite koje je izdala telekom kompanija Unitel početkom 2012. Kompanija traži otplatu od 430 miliona dolara.
Sve u svemu, imovina smrznuta u Angoli vjerovatno vrijedi najmanje 300 miliona dolara, dok bi imovina koju su Portugal i Holandija zamrzli ili nacionalizirali zajedno trenutno iznosila oko 1,3 milijarde dolara, ali je neizvjesno da li će je Dos Santos ikada vratiti natrag. Njeni domovi, jahte, gotovina i druga imovina mogli bi vrijediti čak 400 miliona dolara, ali tu je i tih 430 miliona neplaćenih dugova koje Unitel traži.
Pravosuđe sporo djeluje i u Angoli i u Portugalu, tako da niko ne očekuje brzo rješavanje slučajeva protiv Isabel dos Santos.
Kad je Angola prvi put najavila optužbe protiv Dos Santosa početkom 2020. godine, nekoliko medija najavilo je da će zemlja za njom izdati međunarodnu potjernicu. Do sada se to nije dogodilo. Dos Santos se može slobodno kretati na relaciji Dubai – Velika Britanija.
Ipak, život nije isti kakav je bio. “Ponižena je, smanjena joj je veličina”, kaže oxfordski profesor Soares de Oliveira.
„To samo pokazuje da u mnogim od ovih autoritarnih mjesta ekonomska moć proizlazi iz političke moći, a ne obrnuto. Onog trenutka kada izgubite političku moć, postajete ranjivi.”
D. Hadžić
