Farma magaraca u Zavidovićima trenutno ima 21 magarca i jednog poni konja. Na farmi se proizvodi ljekovito i kvalitetno magareće mlijeko i prirodna kozmetika od magarećeg mlijeka pod brendom “Mali Farmer”. Farmu svakodnevno obilaze i turisti koji su oduševljeni pogledom koji se pruža sa farme.
Imam ideju
Priča o farmi koja je za sada jedina pravno registrovana farma magaraca u BiH počela je 2012. godine kada se Alen Jusupović prijavio na studentsko takmičenje IMAM IDEJU koje je organizovano u saradnji sa Univerzitetom u Sarajevu, GEA institutom iz Banja Luke i uz finansijsku podršku USAID-a. Alen je na takmičenje prijavio ideju da osnuje farmu muznih magarica – i pobijedio. Kao nagradu je dobio 4000 dolara kako bi mogao pokrenuti svoju biznis ideju. Iako se ranije nije bavio poljoprivredom, prevagnula je želja da se vrati na selo.
– Roditelji su se još kao djeca bavili stočarstvom i poljoprivredom, ja iskreno ne, jer sam odrastao u gradu. Međutim, želja da se vratim na selo i nešto pokrenem je bila jača od mene. Isprva su reakcije okoline bile podijeljene, od onih koji su mi odmah čestitali, do onih koji su govorili da sam lud ili me pitali “a što nisi bolan Alene krave počeo uzgajati”… Ljudi ne shvaćaju da je um kao padobran, funkcioniše jedino kada je otvoren – kaže za Biznisinfo Jusupović.
Turistička atrakcija
No da se isplati biti hrabar Alen se uvjerio vrlo brzo. Od 2 magarca koliko ih je bilo na početku, farma je brzo došla do broja od 21 i počela širiti svoje poslovanje u raznim oblastima a prihodi sa farme faktički su jedini izvor primanja za Alena i njegovu porodicu.
– Na farmi pored magaraca imamo i jednog poni konja. Posao se razgranao na nekoliko strana, tako da pored kvalitetnog magarećeg mlijeka proizvodimo i prirodnu kozmetiku od ovog mlijeka pod brendom “Mali Farmer”. Naše proizvode promovišemo putem Facebook stranice Farma Zavidovići a robu šaljemo i poštom i autobuskim linijama. Pored toga, bavimo se i ruralnim turizmom. Turisti svakodnevno dolaze u obilazak farme i uživaju u pogledu jer se sa farme prostire najljepši pogled na svijetu. A atrakcija na farmi definitivno su magarci koji svakodnevno plijene pažnju prolaznika i posjetilaca – kaže Jusupović.
Zasad jedina farma
Jusupovići zasad sve poslove na farmi obavljaju sami kako bi maksimalno umanjili troškove rada ali u budućnosti planiraju zapošljavanje nekoliko radnika. Kažu kako u Hrvatskoj već postoji desetak farmi magaraca, u Srbiji ima jedna velika sa preko 100 grla magaraca, međutim što se tiče BiH ovo je jedina pravno registrovana farma magaraca.
– Farme poput moje zaista jesu rijetkost jer ljudi nemaju dovoljno hrabrosti da krenu u neki poduhvat. Ja sam mišljenja, da čovjek treba da je malo, sasvim malo luđi od svoje okoline. Mora tu biti dosta mašte i šašavosti, ali se na kraju isplati. Od rada se jedino može živjeti, a svako onaj koji ne vjeruje neka proba. Ja garantujem da je samo potrebna mašta i volja, a sve ostalo dođe kao logičan slijed događaja. Ja često bodrim ljude da se odvaže i krenu u svoj biznis. Nemaju šta izgubiti, samo se mogu kajati za 10 godina što nisu već danas pokušali. Znate, svake godine će reći, eh da sam prošle godine pokušao, eh da sam pokušao, a vrijeme prolazi… Mladi ljudi kada završe sa školovanjem očekuju da njih posao čeka ali nije to tako, svi mi to vidimo. Moramo svoj život uzeti u svoje ruke i pokušati nešto promijeniti kod sebe. Nažalost, mi često imamo rješenje za probleme na Bliskom Istoku, u Europi, a nemamo viziju svog vlastitog života – konstatuje Jusupović.
U planu i izgradnja etno sela
A upravo jasna vizija Farmu magaraca u Zavidovićima void naprijed. Trenutno je u izgradnji mali restoran sa zdravom hranom, a u budućnosti planiraju i izgradnju etno sela. Jusupović smatra kako poljoprivreda i poljoprivredni resursi nisu ni 5% iskorišteni u BiH što ne mora nužno biti negativno budući da ostavlja dosta prostora za dalje napredovanje. Na osnovu vlastitog iskustva, Jusupović poručuje mladima kako upravo proizvodnja hrane može biti rješenje za otvaranje radnih mjesta za sve mlade koji imaju afiniteta prema poljoprivredi. Kaže kako poticaja za poljoprivredu i male biznise ima. Ponekad je papirologija toliko obimna da mnogi odmah odustanu, često su i uslovi rigorozni pa tako oni koji prvi put predaju na takve programe ne ispunjavanju uslove. Zato je edukacija o poticajima jako bitna, smatra naš sagovornik te dodaje kako je potrebno osigurati info pult koji bi služio informisanju i educiranju poljoprivrednih proizvođača a službe za poljoprivredu u općinama bi trebale dati dovoljno jasne informacije kako bi se poljoprivrednici razumjeli šta se od njih traži.
– Nije sramota baviti se poljoprivredom. Pa kako bi ljudi u gradu uopće opstali da nije sela? Na betonu ne uspijeva voće i povrće. Moramo se drznuti i sami sa sobom raščistiti šta želimo od svog života. Ja želim proizvoditi hranu, želim uposliti nove radnike. To je moja misija i ako Bog da, uspjet ću u tome sa svojom porodicom – kaže na kraju razgovora Jusupović.
Autor: Bojana Šutvić