Dok se moderna tehnologija takmiči u tome ko će napraviti brži procesor ili bolju kameru na pametnim telefonima, duboko u svemiru odvija se jedna od najnevjerovatnijih priča u historiji čovječanstva.

Dvije sonde, lansirane u doba diska, kaseta i bez interneta, i danas komuniciraju sa Zemljom dok putuju međuzvjezdanim prostorom milijardama kilometara daleko od nas. Voyager 1 i Voyager 2 danas su najudaljeniji objekti koje je čovjek ikada napravio.

Velika turneja koja se događa jednom u 176 godina

Sve je počelo 1977. godine kada je NASA iskoristila izuzetno rijedak raspored planeta koji se događa približno jednom u 176 godina.

Takav položaj omogućio je letjelicama da koriste gravitaciju planeta kao svojevrsnu kosmičku praćku, ubrzavajući ih prema sljedećim destinacijama i dramatično skraćujući vrijeme putovanja.

Prvobitni plan bio je mnogo skromniji. Misija je trebala trajati svega nekoliko godina, a cilj je bio proučiti Jupiter i Saturn. No, Voyageri su nadmašili sva očekivanja.

• Voyager 1 snimio je spektakularne detalje Saturnovih prstenova i potom krenuo prema granici Sunčevog utjecaja.
• Voyager 2 otišao je još dalje i do danas ostao jedina letjelica u historiji koja je izbliza posjetila Uran i Neptun.

Tehnologija slabija od današnjih gadgeta

Ono što ovu priču čini još fascinantnijom jeste činjenica da Voyageri rade na tehnologiji iz 1970-ih godina. Ukupna memorija njihovih računarskih sistema mjeri se desetinama kilobajta – manje nego što danas zauzima obična fotografija snimljena pametnim telefonom.

Podatke prema Zemlji šalju odašiljačem snage svega 23 vata, otprilike koliko troši mala sijalica. Ipak, taj signal putuje više od 22 sata brzinom svjetlosti kako bi stigao do Zemlje sa udaljenosti veće od 24 milijarde kilometara.

Kada konačno stigne, toliko je slab da ga mogu uhvatiti samo ogromne antene NASA-ine mreže Deep Space Network promjera 70 metara.

Ulazak u međuzvjezdani prostor

U protekloj deceniji Voyageri su postigli nešto što se nekada smatralo naučnom fantastikom – napustili su heliosferu, golemi magnetski mjehur kojim Sunce štiti naš planetarni sistem od međuzvjezdanog zračenja.

POVEZANA VIJEST – NASA na putu ka najskupljem asteroidu u Svemiru: Nova biznis era?

Voyager 1 ušao je u međuzvjezdani prostor 2012. godine, dok ga je Voyager 2 slijedio 2018. Danas nam šalju prve direktne podatke iz prostora izvan Sunčevog zaštitnog omotača, uključujući informacije o kosmičkom zračenju i gustoći međuzvjezdane materije.

Poruka čovječanstva za nepoznate civilizacije

Astronom Carl Sagan i njegov tim došli su na ideju da na sonde postave svojevrsnu vremensku kapsulu za eventualne izvanzemaljske civilizacije.

Na obje sonde nalazi se čuvena Zlatna ploča – pozlaćeni bakreni disk sa zvukovima i slikama Zemlje. Na njemu se nalaze:

• zvukovi kiše, grmljavine i okeana,
• glasanje kitova,
• otkucaji ljudskog srca,
• dječiji plač,
• pozdravi na 55 jezika,
• te muzika koja uključuje Johann Sebastian Bach, Ludwig van Beethoven i Chuck Berry.

Na omotu ploče nalaze se i naučne upute koje bi eventualnim pronalazačima trebale objasniti odakle sonde dolaze i kako reproducirati snimljene zvukove.

Kraj je blizu, ali putovanje se nastavlja

Voyageri se napajaju pomoću nuklearnih generatora na plutonij koji s vremenom polako gube snagu. Kako bi produžili život misije, NASA-ini inženjeri godinama gase jedan po jedan instrument i grijač na letjelicama.

Prema trenutnim procjenama, sonde će vjerovatno moći slati naučne podatke do 2027. ili 2028. godine. Nakon toga će zauvijek utihnuti. Ali njihovo putovanje neće stati.

Kao tihi spomenici ljudske civilizacije, Voyageri će milionima godina nastaviti kružiti kroz Mliječni put, noseći sa sobom priču o maloj vrsti sa planete Zemlje koja je odlučila poslati poruku zvijezdama.

Autor: J. Polimac